Royal-Cravates

Welcome to Croatian military forum: Royal-Cravates

Croatian military forum


    Kako rusiti Hrvatsku ...

    Share

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on uto lis 04, 2016 2:59 pm

    Majka svih pljacki u Hrvatskoj novijega doba pocinju ovdje: http://www.hazud.hr/komunisti-prije-gubitka-vlasti-1990-godine-izglasali-ukaz-kojim-se-prestaje-ispitivati-porijeklo-imovine/

    Komunisti prije gubitka vlasti 1990. godine izglasali ukaz kojim se prestaje ispitivati porijeklo imovine!

    SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE

    Na temelju člana 389 Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, donosim

    UKAZ
    o proglašenju Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine


    Proglašava se Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine koji je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. travnja, Vijeća općina 26. travnja i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990. godine.

    Klasa: 011-01/90-01/61

    U rbroj : 71-90-1
    Zagreb, 27. travnja 1990.

    Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske
    Ivo Latin, v. r.

    ZAKON

    o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine

    Član 1.

    Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br.14/84) prestaje važiti.

    Član 2.

    Postupci pokrenuti po odredbama Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br.14/84) u kojima nije doneseno pravomoćno rješenje obustaviti će se.
    Neizvršena rješenja i drugi izvršni nalozi doneseni po zakonu iz stava 1. ovoga člana neće se izvršiti. Prava građana kojima je oduzeta stečena imovina po odredbama zakona iz člana 1.#clanak1 ovoga zakona utvrdit će se posebnim zakonom.

    Član 3.

    Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u “Narodnim novinama”.

    Broj : 417-01/89-01/01

    Zagreb, 26. travnja 1990.

    SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSK

    Predsjednik Vijeća udruženog rada

    Milan Janus, v. r.

    Predsjednik Sabora
    dr Anđelko Runjić, v. r.

    Predsjednik Vijeća općina
    mr Mirko Šetina, v. r.

    Predsjednik Društveno-političkog vijeća
    mr Zvonimir Novak, v. r.


    Iz ovog ukaza je jasna namjera hrvatskih komunista, da zaštiti opljačkanu imovinu od strane partije, na uštrb građana, a isto tako je ovim kriminalnim zakonom zaustavljena potjera prema svakome, tko je nezakonito stekao imovinu.  Drugim riječima, svaki “drug” koji je krao i varao narod, partijskim dekretom, odnosno nakaradnim Saborom je zaštičen za svoj lopovluk. Kako je kod nas baš sve moguće, ovakav čin je vrhunac bezobrazluka jedne lopovske elite. Još 1976. godine su počele velike pljačke banaka, na način da su domaće banke otvarale banke kćeri u inozemstvu, a ovim činom su pojedinci htjeli zaštiti svoju nezakonitu imovinu pred dolazećom hrvatskom državom. I koliko su uspjevali u tome, govore podaci današnjeg stanja pljačke naše imovine. Naša današnja pljačkaška elita je elita lopova iz Jugoslavije, presvučena u ruho demokracije.

    Igor Drenjančević


    Zadnja promjena: Admin; pon lis 17, 2016 12:54 am; ukupno mijenjano 3 put/a.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on uto lis 04, 2016 3:02 pm

    ocito malo uplacuju ili je previse dubokih djepova ... nije Mamic jedini koga se cijedi ... Nedaj Boze da bi DORH se pitao kojim povodom 130 ljudi odlazi na ulicu ...

    ECA prekida letove svojih hidroaviona, otkazi za 130 radnika


    HRVATSKA4.10.2016.8:36


    Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

    European Coastal Airlines, operator hidroaviona sa sjedištem u Splitu, kompanija je osnovana 2000. godine, a pruža redovite usluge hidroaviona povezujući velike gradove duž obale Hrvatske i Italije.

    Kompanija European Coastal Airlines (ECA) u ponedjeljak je objavila kako je privremeno obustavila sve operacije i letove hidroaviona po Jadranu te najavila otkaz za 130 radnika do kraja studenoga, tvrdeći kako su na to "primorani" zbog "samovolje administrativnih tijela".

    "Sve do 12. kolovoza tvrtka je otvorila 146 redovitih radnih mjesta. Sada je u situaciji da do 30. studenog ove godine mora otkazati čak 130 radnih mjesta, što čini 90 posto osoblja koje je ECA primorana otpustiti zbog neispravnih postupaka administrativnih tijela," navodi se u priopćenju te kompanije.

    European Coastal Airlines, operator hidroaviona sa sjedištem u Splitu, kompanija je osnovana 2000. godine, a pruža redovite usluge hidroaviona povezujući velike gradove duž obale Hrvatske i Italije.

    "ECA neće više ulagati sredstva u projekt hrvatskih hidroaviona, sve dok trenutna administrativna situacija ne bude razriješena te dok ne budu osigurani jasni i pouzdani uvjeti za rad na tržištu", navodi se u priopćenju.

    Kako tvrde iz ECA, tvrtka je od kolovoza 2014. godine bilježila ubrzan rast, u samo 22 mjeseca otvorila je i povezala 15 destinacija, s prvim europskim hidroavionskim operatorom prevezeno je sigurno i jednostavno više od 40.000 putnika, itd.

    "Nažalost, od dana 12. kolovoza 2016 godine ovaj revolucionarni infrastrukturni projekt je kontinuirano poremećen, a dijelom i potpuno zaustavljen bez opravdanih razloga. European Coastal Airlines, u želji da objasni svoju situaciju po tom pitanju, se obraća Vladi Republike Hrvatske tražeći podršku i nadzor da bi izbjegli daljnju samovolju administrativnih tijela, a sve u cilju nastavka onoga što radimo najbolje, a to je povezivanje Hrvatske i šire", navodi se u priopćenju.

    Stoga "dioničari ECA ne pronalaze drugu alternativu nego da za sada obustave sve letačke operacije". Zbog toga visoku cijenu plaća skoro svaki administrativni posao unutar tvrtke, međutim ne postoji drugi način da se zaštite dosadašnja ulaganja, navodi se u priopćenju i dodaje kako danas ECA posluje na 11 morskih luka povezujući 15 destinacija, a od 2014. godine je u taj projekt uložila 22 milijuna eura.

    Privremena obustava svih operacija i letova hidroaviona tvrtke ECA i najava otkazivanja 130 radnih mjesta uslijedila je nepuna dva mjeseca nakon što su mediji objavili informacije kako tehničko neodržavanja hidroaviona ove tvrtke dovodi u opasnost sigurnost putnika koji njima lete.

    Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (HACZ) je u drugoj polovici kolovoza priopćila kako je u razdoblju 10.-12. kolovoza provela inspekcijski nadzor u ECA te na temelju njega privremeno ECA oduzela neke svjedodžbe, odobrenja ii certifikate zbog utvrđenih nedostataka u održavanju zrakoplova. Nedostatci utvrđeni inspekcijskim nadzorom nisu isključivo administrativni, nego se većina njih odnosi na znatno odstupanje od zahtjeva primjenljivih propisa, što smanjuje sigurnosni standard, naveli su uz ostalo iz HACZ-a u priopćenju objavljenom 24. kolovoza.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on ned lis 16, 2016 9:03 pm

    Iako Saša pise neke tekstove otvoreno, bojim se kako nije sve toliko objektivno, ali njegovi radovi su vise nego zanimljivi kad se govori o korupciji na najvisim nivoima

    Preuzeto od: Tjedno.hr, Piše: Saša Radović

    Šuška se da INA-om preko, MOL-a, i dalje vlada Gregorićev klan




    RANJENA hrvatska hobotnica „UDBA – DORH – Vlada RH“ zadnjim snagama pokušava obraniti svoga čelnika i mentora Jožu. Sudac Vrhovnog pokrajinskog suda u Muenchenu, ManfredDauster, predsjedavajući u sudskom vijeću na suđenju Perkoviću i Mustaču, zatražio je 22. srpnja i 14. kolovoza ove godine „neke papire“ potrebne u suđenju. Suđenje počinje 17. listopada – no, Vlada RH, Ured predsjednika, Ministarstvo pravosuđa, DORH i SOA igraju poznatu Bajićevu igru – „ne vidim, ne čujem, ne znam!“ Hrvatska vlast ponovno pokazuje nevjerodostojnost, sramoti naciju i oglušuje se potpisanim obvezama EU. Fanatično brani Titove ubojice kao i 2013. godine (donošenjem podlog Lex Perkovića), uz prešutni pristanak Karamarkovog HDZ-a. Umjesto zatraženih dokumenata Hrvatska šalje njemačkom pravosuđu – sramotnu šutnju!

    Ovaj nastavak sapunice Lex Perković, kao i svi dosadašnji nastavci, dio je velike sage o INI. U posljednjih 24 godine INA je bila zlatni rudnik, ali i karcinom vrhuške Republike Hrvatske. Danas je INA pojam tranzicijskog kriminala, zaštitni znak za glamurozne dvorce s bazenima, jahte, bijele medvjede u podrumu, za Picassa i Bukovce, za njujorške penthouse stanove… Tko god se od vrlih državnih dužnosnika dotaknuo nafte – postao je bogati tajkun.

    No, u backgroundu, manipulacijama i kriminalom iscijeđene INE stoje sablasti ubijenih domoljuba u zemlji i inozemstvu – i što je najgore od svega, ratni zločini nezabilježeni u povijesti. Šverc INA-ne nafte u SAO Krajinu preko pseudo državice zločinca Abdića javna je tajna. Hrvatska nafta pokretala je srpske tenkove i ubijala hrvatske branitelje – što je nezabilježen zločin u povijesti ratova. Krvave milijarde sjele su na inozemne račune hrvatske vrhuške.

    Za detaljni opis sage o INI i o njenom urušavanju potrebne su stotine pisanih stranica. Ovo je samo kratka crtica, između ostalog i početak kraja klana UDBA – DORH – Vlada RH:

    INA PRODUKT UDBE

    Čvrsta okosnica ovog nekadašnjeg hrvatskog privrednog diva – bila je i ostala UDBA.

    INA je produkt izdanaka velikog jugoslavenskog klana kojeg je davnih 1970.-ih instalirao osnivač komunističke tajne policije, jedan od tzv.„vođa revolucije“, Ivan (Stevo) Krajačić.  Jezgra hrvatskog klana 80.-ih godina bila je u općinskom komitetu SK Trešnjevka. Klan je preuzeo Franjo Gregurić, visoko rangirani udbaš (diplomirao jugoslavensku vojnu kontra obavještajnu akademiju u Pančevu).Nakon ubojstva tadašnjeg direktora INA–marketinga, Stjepana Đurekovića 1981.godine, Gregurić preuzima hrvatski državni naftni monopol INU (Pavle Gaži, republički sekretar SUP-a SRH u to vrijeme, tvrdi da je Đureković ubijen zbog istrage o malverzacijama u INA-i). Franjo Gregurić je bio uključen u sve kriminalne aktivnosti komunističke tajne službe koje su se odvijale preko poduzeća Astra (šverc naftom, trgovina oružjem jugoslavenske proizvodnje, te stvaranje crnih financijskih fondova Astre Zagreb).


       Ivan Čermak 1991. godine postaje glavni logističar HV i vlasnik kompanije Crodux. U tri godine, od osrednjeg vodoinstalatera postaje general i enormno bogati naftni magnat.

    Tijekom Domovinskog rata u program je uključen duhanski lobi i trgovina drogama. Tajnim fondovima Gregurić financira dolazak HDZ-a na vlast i postaje vođa jedne od dviju frakcija vladajuće stranke. Visoko rangirani „oficiri“ UDBE, Josip Manolić i Josip Boljkovac, zbog svoje nesklonosti klasičnom kriminalu ostalisu izvan okvira klana i Josip Perković preuzima čelno mjesto „komesara“ cijele Hrvatske. Inicijativom Perkovićeve grupe (Gregurić je dio grupe!) Tuđman je promovirao Nikicu Valentića, najprije u direktora državnog naftnog monopola INA, a zatim u premijera hrvatske Vlade. Nakon Valentića na mjesto predsjednika Vlade Republike Hrvatske dolazi Zlatko Mateša (UDBA mlađe generacije), u privatnom životu zet Franje Gregurića. Sljedeća Račanova Vlada također je bila pod utjecajem Gregurićevog klana, koji je preko Franje Lukovića direktora Zagrebačke banke imao financijsku vlast (Račan je bio „fikus“). Klan je tuneliranje državnog naftnog monopola vršio preko raznih offshore kompanija s kojima je INA poslovala, zatim poslovnim operacijama u Rusiji, ali i putem kompanije Čermakovog CRODUX-a u Zagrebu.

    Ivan Čermak 1991. godine postaje glavni logističar HV i vlasnik kompanije Crodux. U dvije ili tri godine, u vrijeme Domovinskog rata, Čermak od osrednjeg vodoinstalatera postaje general i enormno bogati naftni magnat. Dobit od njegovog poslovanja procjenjuje se na cca 460 milijuna eura, no to sasvim sigurno nije samo njegov novac. Prvu tvrtku pod nazivom Crodux, prodao je austrijskom OMV-u. Crodux je 1996. od Janafa dobio pravo na gradnju rezervoara u Omišlju na Krku, pri čemu je Janaf bio i jamac za kredit. Nedugo nakon što je rezervoar izgrađen, Čermak je krajem 1999. OMV-u prodao Crodux, tvrtku s 15 benzinskih tvrtki, navodno za 150 milijuna eura. Prvi Crodux je ugašen, ali nove tvrtke imaju isto ime.

       Robert Ježić također produkt Gregurićevog klana

    Na scenu stupaju Ivo Sanader i njegov bliski suradnik, Robert Ježić također produkti Gregurićevog klana. Ježić je početkom devedesetih uspostavio bliske kontakte s Franjom Gregurićem koji se vratio iz Moskve. Ježić se upisuje u HDZ i dobiva iskaznicu s brojem 83. Počeli su veliki poslovi. Direktor Plive, Branko Mikša (UDBA) usmjerava poslove u okviru Plive Hamburg posredno preko Ježića. Gregurić tada postaje predsjednik Vlade RH i Ježić obavlja za njega povjerljive poslove i privatne, poslovne aranžmane. Uskoro Ježić vodi svoje poslove u Hrvatskoj i uvodi tvrtku LandmarkChemicals SA iz Švicarske, te firmu BMS iz Belgije. LandmarkChemicals i BMS vrlo brzo, sredinom 1993. i 1994. godine postaju najveći partneri INA-e čiji je generalni direktor Franjo Gregurić.

    U rafineriji Rijeka Ježić i sponzori na račun INA-e zaradili su milijarde USD. U istom periodu Ježić je u Zugu u Švicarskoj osnovao tvrtku Forus koja je zajedno s INA-om osnovala tvrtku ITT u krugu Rafinerije Rijeka (INA je zapravo besplatno stavila na raspolaganje Ježiću svoju infrastrukturu). Iako je INA u postupku privatizacije djelomično prodana stranim investitorima, kontrola UDBE u INI je putem Gregurića i Perkovića ostala do danas. Ivo Sanader uz čvrstu Perkovićevu kontrolu dolazi u prvi plan i pokušava preuzeti klan. No, Sanaderov uteg jenjegov strah od
    zatvora zbog korupcije i umiješanosti u aferu Hypo banke.On pokušava otvoriti granice prema istočnom podzemlju i intenzivnije uključiti tvrdi albanski lobi u klan. No, njegovi kapaciteti u tvrdom krim miljeu nisu bili dovoljni da preuzme primat. Uvijek dobro prikriveni Stjepan Mesić i Tomislav Karamarko preko Amira Muharemija(Karamarkov šogor) u igru uvlače najbogatiju hamburšku, albansku obitelj Osmani. Prvi čovjek u svijetu heroinskog businessaQuasimOsmani (Felix) dobiva hrvatsku putovnicu. Nafta još uvijek ostaje na prvom mjestu u stvaranju crnih fondova, ali sprega s jednim od najmoćnijih svjetskih narko lobija – razlomila je dugogodišnji kontinuitet. Iako dobit raste, osjeća se početak urušavanja velike hrvatske hobotnice.



    PARALELNI SUSTAVI

    Ježićevi poslovi šire se u INA-inim petrokemijskim dijelovima, OKI, DINA, Adriavinil Split, te Polikem Zadar. Robert Ježić praktički je preuzeo kontrolu nad cijelom hrvatskom petrokemijskom industrijom, posebno nad OKI-jem. Nakon povlačenja Gregurića, klan preuzima Hrvoje Šarinić i postaje mentor Robertu Ježiću. Relativno brza smjena Šarinića nije omela poslove, jer su Gregurić i Šarinić bili i dalje vrlo utjecajni u gospodarskim krugovima.

    Svi podaci upućuju da je Robert Ježić od početka bio povjerenik HDZ-ovog paralelnog sustava na čijem je čelu bio Ivo Sanader. Klan u ime trećih osoba sustavno pljačka hrvatske resurse. Iza nominalnih vlasnika, duboko u sjeni krila se (i krije se!) politička i kriminalna elita – pravi vlasnici hrvatskih resursa. Klan vođen planovima UDBE (u pozadini je uvijek Josip Perković) srž je tranzicijskog procesa u Hrvatskoj u realizaciji Franje Tuđmana i HDZ-a. Moćna zaštita je DORH s čelnikom Mladenom Bajićem i ministar unutarnjih poslova TomislavKaramarko. Hrvatska postaje azil kriminalaca, američki portal Wealth – X navodi broj od 280 multimilijunaša u Hrvatskoj od kojih svaki ima više od 30 milijuna dolara. Svega 5 ili 6 posto njih mogu dokazati porijeklo imovine – ostali su pljačkaši. Državni povjerenici su uz stvaranje enormnih fondova (tranzicijski, ratnoprofiterski plijen, duhan, droga…) osigurali i svoju osobnu milijunsku imovinu. Proces je kulminirao uhićenjem Ive Sanadera i Roberta Ježića, te još nekih marginalnih satelitskih krakova.

    Počinje naglo urušavanje klana UDBA – DORH – Vlada RH u sjeni politički nesposobnih lidera, Milanovića i Karamarka. Iako su obojica izdanci Krajačićeve linije, nisu se snašli u političkom okružju. Ogranak klana (izvan naftnog businessa) koji zadire u najcrnji dio podzemlja (duhan, droga, trgovina ljudima i dr.) daleko je teže pratiti, jer tamo vrijede drukčija i surovija pravila. Imena glavnih šefova nepoznata su široj javnosti. Djelatnost klana nadilazi državne granice i proteže se i izvan balkanskih prostora.

    „Odlazak“ Josipa Perkovića težak je udarac za povezivanje „polulegalnih“ naftnih, carinskih i nekih blažih krijumčarskih poslova s crnim podzemljem droga i trgovinom ljudima. Aktualna vlast svjesna da je takoreći nemoguće pronaći osobu takvog profila kao što je Perković – činila je nemoguće da ga zadrži u Hrvatskoj na čelu klana. Milanović je riskirao teške sankcije, pa i izbacivanje Hrvatske iz EU zbog svog mentora Josipa Perkovića. Izručenje posljednjeg velikog šefa UDBE najveći je udarac kriminalnoj hobotnici Hrvatske od njenog osnutka 1990. godine do dana današnjeg.

    INA je danas karikatura nekadašnje INE, ali i dalje je predmet istinitih priča i tračeva. Sve više se šire vijesti o tome da su vlasnici velikog dijela mađarskih dionica MOL-a četiri hrvatska udbaša. Od te četvorice, trojica se spominju i u ovom tekstu.Iz toga slijedi nedokazana priča da je MOL možda samo maska businessa hrvatskih vlasnika. Turbulencije izazvane mogućim, zatvaranjem rafinerija (Sisak, Rijeka) moguća je najava povlačenja kapitala iz ranjene INE.


    PERKOVIĆ I ZUJALO

    Vraćajući se na početak priče, na posljednji pokušaj obrane Perkovića i Mustača od strane hrvatske vlasti treba reći – da je razlog za to strah kriminalnog hrvatskog miljea. Perkoviću i Mustaču presudu je lako predvidjeti. Članak 27. KZ Njemačke pomoćnicima za teška ubojstva propisuje doživotni zatvor.

    Stjepan Đureković, bivši menadžer INA-e ubijen je 1983. godine u Wolfratshausenu u blizini Münchena. Za to ubojstvo doživotnu kaznu od 2008. godine služi u njemačkom zatvoru Perkovićev agent Krunoslav Prates, a Perković i Mustač optuženi su kao sudionici (pomoćnici) tom u ubojstvu. Dakle, Perković nema više što izgubiti i može se dogoditi da „počne pričati“ na suđenju. Kao vrlo stručan obavještajac nesumnjivo može nabrojiti imenom i prezimenom barem 200 i više hrvatskih zločinaca koji su krali i pljačkali Domovinu, a neki i ubijali. Može navesti detalje koje Hrvatska neće moći po oprobanom modelu DORH-a gurnuti u koš za smeće. Neki pljačkaši Domovine možda su na samom vrhu(?)!. Bajić ih nije dirao, a neće ni Cvitan – ako Joža ne progovori.

    Do sada je Perković progovorio iz zatvora samo o navodnom pravom egzekutoru ubojstva Đurekovića. To je korpulentni agent s kodnim imenom, „Zujalo“. Navodno, taj ubojica mirno šeće Zagrebom iako je mnogima jasno tko je prokazani i osumnjičeni zločinac.

    Njemačko pravosuđe traži dokumente od kojih dobar dio sadrži općenita pitanja ostrukturiranju komunističke partije na saveznoj razini u Beogradu i na republičkoj razini u Hrvatskoj (centralni komitet, izvršni komitet itd.), te o partijskim dužnosnicima koji su bili nadležni za nadzor sigurnosnog i obavještajnog aparata. Zanima ih pored niza manje važnih detalja, kakvu je ulogu u okviru ukupne državne strukture imala komunistička partija (”Savez komunista” na saveznoj i republičkoj razini). Slijedi nadalje čitav niz pitanja iz djelovanja obavještajnih služba, posebice, takozvanog “odjela II – neprijateljska emigracija”. Tu su i pitanja; Kako su bile organizirane tajne akcije, npr. likvidacija opozicionara u inozemstvu? Tko su na saveznoj razini u Beogradu i u okviru Socijalističke Republike Hrvatske bili nositelji odluka u partiji i državnim ustanovama za takve tajne akcije?
    Iz skupa pitanja (dostupnih autoru!) čini se da njemačko pravosuđe dobro zna odgovore na sva postavljena pitanja – ali želi potvrdu monstruoznosti komunističkog sustava u SFR Jugoslaviji. A zahtjev za dostavu Lex Perkovića, zakona donesenog 2013. u Hrvatskom saboru, prema kojem nije trebalo biti moguće izručenje u okviru Europskog uhidbenog naloga – teška je optužba države Hrvatske, premijera Zorana Milanovića i njegovih poltrona koji su taj zakon progurali na opću sramotu hrvatskog naroda.

    Ovaj zakon (Lex Perković) se kasnije, stupajući na snagu od 1. siječnja 2014., promijenio na taj način da i za djela počinjena prije kolovoza 2002. slijedi izručenje na temelju Europskog uhidbenog naloga. Sudac ManfredDauster traži da se pošalju obje verzije Lex Perkovića. Ponavljam – na sramotu svakog poštenog građanina Hrvatske!

    Vjerojatno je tu u pitanju i discipliniranje korumpirane Hrvatske koja će sve teže provoditi zataškavanje teških kriminalnih djela i donositi smiješne presude „humanitarnim radom“ – bez oduzimanja opljačkane imovine. Postoji „u zraku“ i sve intenzivnije prizivanje osnivanja Hrvatskog tužiteljstva, jer ono što nazivamo DORH nema nikakvih dodirnih točaka s tužiteljstvima razvijenih zemalja. Osim progona prijavitelja teškog kriminala i ratnog i pretvorbenog profiterstva, te progona sitnih dilera i obijača kioska za prodaju novina, DORH štiti bogatu elitu modelom „ne vidim, ne čujem i ne znam“.

    Na kraju ostaje još jedno intrigantno pitanje. Dokumentarac “Ubojstvo u Titovo ime” ovih se dana vrti na njemačkoj TV. Postoje indicije da su „potjernice“, odnosno uhidbeni nalozi dostavljeni za još nekoliko agenata UDBE. Tu je i po Perkoviću prokazani,osumnjičeni ubojica kodnog imena „Zujalo“. Ako je tako – zašto ih Hrvatska ne izručuje?

    Hrvatska dodiruje dno – i to je dobro! Mora i može krenuti samo – prema gore!

    Tjedno.hr


    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on ned lis 16, 2016 9:25 pm

    http://www.sloboda.hr/gasi-li-mol-rafineriju-sisak-miklos-namjera-strateskog-partnera-je-odvuci-naftu-iz-siska-i-time-ugasi-rafineriju/

    GASI LI MOL RAFINERIJU SISAK? Miklos: “Namjera strateškog partnera je odvući naftu iz Siska i time ugasi rafineriju”


    Objava: 09.10.2016 | 10:09

    INA rafinerija sisak, Foto: HRT


    Tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić izrazio je nezadovoljstvo zbog toga što je bez znanja hrvatskih članova Nadzornog odbora i Uprave Ine domaća nafta noćas prevezena u riječku rafineriju. Zbog toga će tražiti službeno očitovanje MOL-a.

    Panenić je izjavio da je o prijevozu u rafineriju u Rijeci doznao kad je transport već krenuo pa ga više nije bilo moguće zaustaviti. U riječku, a ne sisačku rafineriju, prevezena je noćas kompozicija od 12 vagona sirove nafte – oko 600 tona.

    “Uobičajeno je da naftne kompanije šalju svoje proizvode željeznicom prema i iz svojih rafinerija. Jučer je tako u poslijepodnevnim satima probno prevezeno 600 tona domaće nafte (oko 1% ukupne mjesečne domaće proizvodnje) željeznicom iz Graberja Ivaničkog do Rafinerije nafte Rijeka. Također, već smo ranije izvijestili kako s ciljem poboljšanja fleksibilnosti rafinerijske prerade INA razmatra alternativan način prijevoza domaće nafte u Rafineriju nafte Rijeka. Rafinerija nafte Sisak nastavlja preradu 25. listopada”, priopćeno je iz INA-e.

    http://video.hrt.hr/0810/dn_nafta.mp4?_=1
    Video Player 00:0001:48

    Nezadovoljstvo zbog tog izrazio je i sindikat Nova solidarnost, nazvavši to novim udarom na Sisak i sisačku rafineriju, ali i na institucije države, zbog čega traži istragu i kazne za odgovorne.

    U Dnevniku 3 o ovome su govorili predsjednik sindikata radnika sisačke rafinerije Zvonimir Miklos i ministar gospodarstva Tomislav Panenić. Na pitanje je li bio obavješten o transportu 600 tona nafte, ministar Panenić je rekao kako u nekim normalnim okolnostima ministar ne treba o tome biti obavješten, ali trebaju biti obavješteni naši članovi Uprave, ona treba donositi takve odluke. “Govorimo o posebnom slučaju koji je vezan uz moguće zatvaranje rafinerije Sisku gdje je ovakav prijevoz testiranje modela kojim bi u budućnosti rafinerija bila zatvorena. Ja očekujem da se ovakve odluke više ne donose na ovakav način i da o tome svakako budu obavješteni hrvatski članovi Uprave i Nadzornog odbora”, poručio je.

    “U 7 mjesecu u Graberju su natovarene cisterne s tom sirovom domaćom naftom i tijekom noći je prevezena u Rijeku, a mi znamo što to znači – odluka o zatvaranju sisačke rafinerije i ne treba jer ako se nastavi dalje odvažati domaća nafta iz Graberja, mi u Sisku nećemo imati što prerađivati”, rekao je Miklos. “600 tona je kap u moru, bitna je namjera strateškog partnera da odvuče naftu iz Siska i time ugasi rafineriju”, dodao je.

    Komentirajući INA-no priopćenje da je ovakav transport uobičajena i normalna stvar, Panenić je izjavio kako bi možda bilo uobičajeno da se radi o naftnim prerađevinama, pa da se one u takvom obliku transportiraju. “Proizvodi bilo koje rafinerije su gotov proizvod koji se isporučuje na tržište u nekoj neposrednoj blizini. U ovom slučaju radi se o transportu sirove nafte što svakako nije neuobičajeno, ali nije uobičajeno da se prevozi željeznicom ili nekim prijevozom koji je prvenstveno opasan za prijevoz takve robe, a nije ni ekonomično”, dodao je.

    Panenić je nalasio kako je u kontaktu s hrvatskim članovima Uprave i NO-a jer jasno je tko je donio takvu odluku i na kojoj razini. “Sigurno je da ćemo razmatrati kako postupiti u ovome slučaju da spriječimo da se protuzkonito djeluje u INA-i”, rekao je.

    http://video.hrt.hr/0810/dn3_ina.mp4?_=2
    Video Player

    Izvor: Sloboda.hr/HRT

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on sri lis 19, 2016 1:31 pm

    Malo svijezijih podataka ili zasto je ministar Hasanbegovic bivsi?
    Ovdje se moze procitati golema kolicina novca koja se krade od zdravstva, skolstva, vojske ... ovako se unistava ova zemlja ..


    Ministar na odlasku objavio dokumente o upravnom nadzoru HAVC-a i HNK



    Ministarstvo kulture je na mrežnim stranicama objavilo dokumente o Upravnom nadzoru u Hrvatskom audiovizualnom centru

    Datum objave: 19.10.2016 | 11:53 Autor: tš

    Ministarstvo kulture upravo je na svojim mrežnim stranicama objavilo dokumente o Upravnom nadzoru u Hrvatskom audiovizualnom centru.

    Upravni nadzor u Hrvatskom audiovizualnom centru .pdf

    Upravni nadzor nad Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu .pdf

    Upravni nadzor nad radom Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci .pdf

    Ovo je očito posljednji potez ministra u odlasku Zlatka Hasanbegovića, a uoči primopredaje koju treba obaviti s predloženom nasljednicom Ninom Obuljen.

    Podsjetimo, Obuljen je djelovala u HAVC-u kao članica Upravnog odbora.

    a gdje je famozni sukob interesa???

    Roman_Stefic

    Posts : 98
    Join date : 04.03.2016
    Age : 44
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Roman_Stefic on sub lis 22, 2016 3:36 pm

    samo jedna od mnogih pljacki ..... nisu nam valjala bijela polja a davorin stern je postao bogat .... itd. evo kako ce netko u CA drpiti razliku i CA dovesti namjerno u gubitke


    Croatia Airlines više neće slijetati na londonski Heathrow

    U upravi CA tvrde da na liniji Zagreb – London ostvaruju gubitke i da će novcem od prodaje slotova pokriti dio troškova za održavanje

    Kolumne AUTOR: Josip Bohutinski

    Londonski Heathrow najprometnija je europska i najzagušenija svjetska zračna luka preko koje godišnje prođe oko 75 milijuna putnika. Zbog ograničenih kapaciteta tog aerodroma i velikog interesa aviokompanija iz cijelog svijeta da lete na njega, slotovi – pravo slijetanja i polijetanja – na Heathrowu najvredniji su od svih svjetskih aerodroma. Air France/KLM nedavno je prodao Oman Airu jedan par dnevnih slotova za čak 75 milijuna dolara.

    Croatia Airlines ima na Heathrowu devet pari tjednih slotova i namjerava ih ovih dana prodati. U upravi CA kažu da su se na to odlučili jer na liniji Zagreb – London ostvaruju gubitke premda je prosječna popunjenost zrakoplova na njoj 75 posto. Ti gubici iznose, tvrde, između jednog i tri milijuna eura godišnje, a do njih dolazi jer zbog konkurencije na toj liniji ne mogu postići bolju cijenu karata. Trenutačno, osim CA Zagreb i Heathrow, povezuje i British Airways.


    U upravi CA objašnjavaju i da je prodaja slotova navedena u programu restrukturiranja te da su se na taj potez odlučili sad jer im je potrebno oko 30 milijuna dolara za investicijsko održavanje. Prodaja slotova će, tvrde, pokriti dio tih troškova. S kojom aviokompanijom pregovaraju o tome i o kojem je iznosu riječ, u CA nisu htjeli otkriti jer su pregovori još u tijeku. Prema nekim informacijama, kao kupac se spominje irski Aer Lingus i iznos od 17 milijuna eura. Vrijednost slotova pritom varira o dobu dana pa su tako oni ujutro najskuplji. U upravi CA opovrgavaju tvrdnje da slotove prodaju kako bi mogli iskazali dobit za ovu godinu.

    No zrakoplovni stručnjak Alen Šćuric tvrdi da ni jedna od 150 aviokompanija koje lete na Heathrow nema gubitke na toj liniji. Prema njegovu mišljenju, slotovi na tom aerodromu nacionalno su blago, a najskuplji su na svijetu upravo zato što su linije za Heathrow profitabilne.

    – Kako neke kompanije plaćaju desetke milijuna dolara za njih ako linije za taj aerodrom nisu isplative – pita se Šćuric.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on pet lis 28, 2016 11:14 pm

    vratimo se na jednu od majki svih pljacki u tadasnjoj SR Hrvatskoj ... dakle INA i lopovi Spiljak i Broz ... zlatna dijeca oceva zlocinaca:


    Kako je Vanja Špiljak postao moćan i bogat?


    Utorak, 5 Srpanj 2016 12:46 Autor: admin

    U Münchenu je nastavljeno suđenje bivšim djelatnicima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.

    Na pitanja je u ponedjeljak, 4. srpnja, odgovarao bivši bavarski sudac Bernd von Heintschel-Heinegg koji je svojevremeno ispitivao bivšeg Udbina agenta Vinka Sindičića. Spomenuo je među ostalim Sindičićev iskaz da je Perković organizirao akciju oko Đurekovićeva, a uz pomoć svog doušnika Pratesa -pišenje portal kamenjar.com

    Važna točka bio je ključ garaže, rekao je bivši sudac, istaknuvši da je kao nalogodavca naveo komunističkog političara Miku Špiljka.

    Mika Špiljak urlao je na Mustača i dao nalog za likvidaciju Đurekovića

    Svjedočeći u travnju prošle godine Vice Vukojević, predsjednik Društveno-političkog vijeća Sabora nakon prvih demokratskih izbora i umirovljeni član Ustavnog suda Republike Hrvatske, potvrdio je da mu je Franjo Vugrinec (koji je bio istaknuti djelatnik Udbe, te šef Centra SDS Zagreb 1982. i 1983. godine, a naslijedio je Zdravka Mustača, no također je ostao i u obavještajnom sustavu Republike Hrvatske čak nakon 1991. godine) negdje u proljeće 2012. godine kazao da je Mika Špiljak dao nalog Mustaču za pokretanje Đurekovićeve likvidacije. Po Vukojevićevim riječima, Vugrinec mu je rekao da je Mika Špiljak urlao na Zdravka Mustača da kako se može dozvoliti da neko objavljuje takve knjige s takvim sadržajem, da se takve knjige šire po Hrvatskoj te da se to mora spriječiti.

    Vukojević je, odgovarajući na vrlo detaljna pitanja njemačkog državnog odvjetnika Lienharda Weissa, opisao tehnologiju odlučivanja, pripreme i organizacije ubojstva Stjepana Đurekovića, prema onome što mu je priopćio Vugrinec.

    Govoreći o INA-i, Vukojević je naveo da je INA u komunizmu bila poznata kao društvo „Petar Fleković i sinovi“, referirajući se na tadašnjeg generalnog direktora INA-e koji je s mjesta predsjednika vlade SRH po partijskom zadatku postavljen za direktora INE sa zadatkom da sredi stanje u INA-i i utječe na sinove narodnih heroja Josipa Broza, Mike Špiljaka i Mate Ujevića kojima je INA služila za uhljebljenje.


    Banditi u setnji - sin i otac

    “Crveni manageri”

    Đureković, koji je prije bijega u Njemačku radio kao direktor marketinga u INA-i, zbog saznanja o kriminalu u INA-i koje je imao i koje je objavio u nekoliko novinskih članaka objavljenih u emigraciji, ali i u jednom od svojih romana “Crveni manageri“, postao je opasan svjedok koji je mogao ugroziti meteorsku karijeru Mike Špiljka baš u trenutku kada je Špiljak trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ.

    Zaštita Špiljka – motiv ubojstva?

    Prema optužbi, motiv Đurekovićeva ubojstva krije se upravo u tome da je Đureković bio potencijalno opasan svjedok protiv Špiljka i nekih drugih osoba koje su navodno bile umiješane u kriminalne radnje u INA-i, a koje je policija tada istraživala.

    Upravo je zaštita Vanjke Špiljka, sina narodnog heroja i visokog jugoslavenskog komunističkog dužnosnika Mike Špiljka, i prikrivanje njegove umiješanosti u kriminal u INA-Commercu, kao i umiješanost Aleksandra Miše Broza, sina Josipa Broza Tita i Milana Ujevića, sina narodnog heroja Mate Ujevića, prema navodima iz presude Krunosavu Pratesu, bila je ključni razlog za davanje naredbe za ubojstvo Stjepana Đurekovića.

    Vanjka Špiljak već je svjedočio na suđenju Perkovićevu doušniku Krunoslavu Pratesu kada je poricao bilo kakvu povezanost bilo s kriminalom u INA-i, bilo s ubojstvom Đurekovića.

    Špiljak tvrdi: Đurekovića nisam ni upoznao

    Na 54. ročištu u procesu pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu prije godinu dana svjedočio je i Vanja Špiljak tvrdeći da je optužbe o malverzacijama u INA-i pokrenuo nekadašnji visoki jugoslavenski i slovenski dužnosnik Stane Dolanc.

    Poduzetnik u sedmom desetljeću nastanjen u Zürichu, Vanja Špiljak pred sudom je svjedočio da je u INA-i radio od 1968. do 1971. i nakon povratka iz inozemstva, od 1976. do 1987., te je u pojedinostima objašnjavao po kojim je načelima funkcionirao tadašnji SOUR INA.

    Od 1. rujna 1981. do 1. rujna 1983. radio je kao pomoćnik direktora INA Commerca, no Špiljak, kako kaže, nije sudjelovao u poslovima vanjske trgovine s obzirom na to da je u rujnu 1982., započeo proces istraga oko mogućih malverzacija unutar INA-e u kojima je i sam sudjelovao.

    U rujnu 1983. prešao je u poslovodni odbor SOUR-a INA, zadužen za poslove s JNA, gdje je ostao do 1987., kada je otišao u Švicarsku. No istraga je, kako je nadalje svjedočio Špiljak, vođena i protiv njega samog.

    “Istraga je vođena i protiv mene zbog anonimne dojave jednog od djelatnika INA-e, točnije INA Commerca i to za dva slučaja. U listopadu su policajci izvršili pretres mog ureda i zaplijenili mnoge spise”, rekao je Špiljak.

    Špiljak je objasnio kako je o razlogu istrage saznao mnogo kasnije, kada se Hrvatska spremala za ulazak u Europsku uniju i kada je osnovano saborsko povjerenstvo koje se bavilo ovim pitanjem.

    Đurekovića, koji je ubijen u srpnju 1983. Špiljak, kako kaže, nije upoznao.

    U razgovoru s ocem Vanja je zaključio da se glede svih optužbi na njegov račun radilo o intrigama.

    “Ja precizno ne bih mogao odgovoriti na pitanje tko stoji iza toga. No Stane Dolanc je, protiv svih normi, izišao u medijima s tvrdnjom o pronevjeri od 4 milijuna dolara, prije rezultata svih istraga. On je tjedan dana kasnije govorio o 2 milijuna. I to u nedjeljnom dnevniku koji je bio gledan u čitavoj Jugoslaviji”, rekao je Špiljak.

    Optuženog Zdravka Mustača, Špiljak je upoznao još u osamdesetima na jednom od sastanaka vezanih uz pitanje društvene zaštite, a Josipa Perkovića upoznao je nakon svog svjedočenja u procesu protiv Krunoslava Pratesa.

    Vanja Špiljak i ostali postali su još moćniji i bogatiji nakon ’90-e, surađujući u pljački sa svim ‘novim’ vlastima

    “Dugogogdišnji komunistički moćnik Mika Špiljak bio je u prvoj polovici 1980-ih na vrhuncu moći, a Mikin sin Vanja Špiljak bio je jedan od predvodnika pljačke INA-e”, rekao je dr. sc. Josip Jurčević, autor knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’.

    “Kad su državna tijela počela istragu, svi su putovi vodili prema Vanji, pa je Mika Špiljak i njegov klan zataškao istragu žrtvovanjem Đurekovića i smjenom Pavla Gažija, sekretara (republičkog ministra) milicije u komunističkoj Hrvatskoj”, ističe dr. Jurčević.

    “Ono što je najstrašnije za sadašnju Hrvatsku, jest da su Vanja Špiljak, Mišo Broz i ostali postali još moćniji i bogatiji nakon 1990., surađujući u pljački sa svim ‘novim’ vlastima”, upozorava dr. Jurčević.

    SDP-ova vlast sa Zoranom Milanovićem na čelu grčevito se opirala izručenju, ali ne zbog toga što voli Perkovića i Mustača ili zbog toga što bi njihova svjedočenja kompromitirala ionako već kompromitirani režim bivše Jugoslavije.

    “Glavni razlog opiranja izručenju je strah da bi Perković i Mustač na neutralnom terenu u Njemačkoj mogli iz prve ruke posvjedočiti o teškom kriminalu – organiziranim pljačkama i političkim ubojstvima – koji se u Hrvatskoj događa i nakon 1990., a u svemu sudjeluje stara komunistička struktura te njihovi biološki potomci i ideološki klonovi”, zaključuje dr. sc. Jurčević.

    Špiljak poslovno utjecajan u Hrvatskoj i ‘regiji’

    Vanjka Špiljak (iako se obično predstavlja kao Vanja, pravo mu je ime Vanjka) danas je ugledni poslovni čovjek koji živi u Švicarskoj i ima poslovne interese u zemljama bivše Jugoslavije. Bavi se prvenstveno trgovinom nafte i ugljena, vlasnik je švicarske naftne kompanije Mitan Handels koja opskrbljuje NATO, UN i trgovce naftom. U fokus hrvatske javnosti došao je 2014. kad je objavljeno da mu je dodijeljena koncesija za gradnju marine u Novom Vinodolskom, u kojem inače vikendicu ima i Josip Manolić.

    “Povlačim se polako iz naftnog biznisa, a budućnost vidim u hrvatskom turizmu”, rekao je u razgovoru za Jutarnji list. Njegov je otac još sredinom 60-ih u malom mjestu Smokvica, udaljenom desetak kilometara od Novog Vinodolskog, sagradio vikendicu u kojoj je obitelj ljetovala. Mlađi Špiljak, danas 70-godišnjak, svako ljeto provodi u toj vikendici. Marina bi trebala biti njegova prva investicija u Hrvatskoj.

    Slovenski znanstvenik otkrio kako je hrvatska Udba (današnji tajkuni) stjecala prve milijune

    Dr. Rado Pezdir, predavač ekonomije matematike i matematike ekonomije na nekoliko slovenskih fakulteta, dao se u proučavanje dokumenata bivše Službe državne sigurnosti i starih veza tragajući za prvim milijunima koje su stekli slovenski tajkuni, no otkrio je i neke hrvatske, poput obitelji Tedeschi, Špiljak i druge.

    Gostujući krajem lipnja u emisiji Bujica dr. Pezdir rekao je da se kod kupovine aviona od strane Špiljka, radi o čistoj pljački i za to ima dokumente, te dodao: “Ima dokumenata gdje jasno piše da talijanska mafija direktno investira u hrvatske marine. Mogu komunisti relativizirati EU, ali koji im je argument za suradnju s talijanskom mafijom?”, zapitao se slovenski znanstvenik.

    U videu HRT-ove emisije “Javna ponuda” spominje se obitelj Tedeschi, Vanja Špiljak, Vojko Santrić, također i INA, Velebit, šverc cigareta i heroina za Udbu, offshore tvrtke pod pokroviteljstvom Komunističke partije i UDBA-e.Presuda Perkoviću i Mustaču krajem srpnja

    Podsjetimo, postupak bivšim djelatnicima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču počeo je 17. listopada 2014., poslije više od 21 mjesec suđenja, saslušavanja desetaka svjedoka i vještaka i poslije prikupljanja i obrade više tisuća važnih Udbinih i sudskih dokumenata, ide svome kraju. Josip Perković u samici münhenskog zatvora Stadelheim sjedi oko 2,5 godine, a Zdravko Mustač oko dvije godine.

    Sedmi senat Višeg zemaljskog suda u Münchenu sudi im za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Njega su u garaži tiskari u Wolfratshausenu pokraj Münchena krajem srpnja 1983. godine ubile Udbine ubojice, a garaža je bila u vlasništvu Perkovićeva doušnika Krunoslava Pratesa.

    Postupak je razotkrio mnoge činjenice o akcijama koje je protiv hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj poduzimala bivša Služba državne sigurnosti, kako savezna, tako i njezine republičke centrale. Sud je izveo niz dokaza o načinu funkcioniranja Udbe, o načinu organiziranja i izvođenja akcija u inozemstvu, u mnogim dokumentima jasno se pokazala isprepletenost bivše komunističke partije s vrhovima Udbe koji su joj poslušno služili. Niz bivših Udbinih djelatnika svjedočili su pred bavarskim sucima tako da zataje što više činjenica, ili pak da umanje odgovornost svoju i svojih kolega za ubojstva i teror nad političkim protivnicima bivše partije i vlasti.

    Njemačko državno odvjetništvo vodi istrage o još nekoliko ubojstava hrvatskih političkih emigranata, koje su prošlih desetljeća počinile Udbine ubojice na prostoru Njemačke.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on uto stu 08, 2016 5:40 pm

    http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/ponedjeljak-lukovic-odak-su-ratni-profiteri-zaba-nikad-nije-prodana-talijanima-820199#axzz4PE4LjOT0

    Zašto Dorh ne istraži mutne radnje u Zagrebačkoj banci?

    Luković i Odak su ratni profiteri, ZABA nikad nije prodana Talijanima!



    Autor: Damir Kramarić/7Dnevno/31.07.2015.Ponedjeljak, 03. Kolovoz 2015. u 18:26

    'Krađa hrvatskih banaka je zločin koji ne zastarjeva i za koji odgovorne treba suditi. Oni koji tvrde da su prodali banke strancima, moraju zbog toga odgovarati. No, da bi se to dogodilo, u Sabor bi trebali doći novi ljudi, koji nisu uvezani s ratnoprofiterskom ekipom', ističe pravni stručnjaak Sulejman Tabaković

    Puno se u zadnje vrijeme govorilo i pisalo o Boži Prki, njegovim silnim milijunima, prijetnjama ministru Lalovcu, kao i o Privrednoj banci Zagreb (PBZ) – banci kojoj je Prka već godinama na čelu.., dok je po strani ostala najveća hrvatska banka – Zagrebačka banka (ZABA), za koju pojedini pravni stručnjaci i aktivisti već godinama također tvrde da nikada nije prodana Talijanima, već da je u rukama ratnih profitera skrivenih iza skrbničkih računa u banci.

    Mnogo spornih pa i skandaloznih činjenica oko ZABE doista budi sumnje u transparentnost i zakonitost ‘privatizacije’ te banke pa se postavlja pitanje, zbog čega poreznici i istražitelji ne ‘češljaju’ i Franju Lukovića, također enormno bogatog bivšeg direktora te banke i zašto do danas Dorh odbija istražiti tvrdnje Paška Kačinarija, Sulejmana Tabakovića i ostalih aktivista koji javno tvrde da je ZABA ukradena, a ne privatizirana, te koji nude dokaze za te tvrdnje.

    Državi i Zagrebu ne trebaju vlastite nekretnine!?

    Zagrebački zlatar i ‘zviždač’, Pašk Kačinari, više puta je, primjerice, javno upozoravao na činjenicu da se zbog nikada provedene pretvorbe i privatizacije, Zagrebačka banka nije mogla uknjižiti na nekretnine u kojima posluje. Da Zaba nije vlasnik zgrada u kojima ‘bankari’, već da je to društveno vlasništvo, u gruntovnici je prije više od deset godina otkrio Pašk Kačinari. Ispalo je tako da je pronašao imovinu države Hrvatske i Grada Zagreba. Tu kreće jedna od najvećih farsi, odnosno skandala u povijesti države Hrvatske. Kačinari je neobičnom sudskom tužbom razotkrio, po svemu sudeći, ‘crvenu nit’ koja povezuje ratne profitere i Državno odvjetništva Republike Hrvatske.

    Zagrebački je zlatar, da podsjetimo, tužio RH i Grad Zagreb u njihovu korist radi utvrđivanja činjenica da su vlasnici nekretnina Zabe vrijedne milijarde eura, a za sebe je tražio iznos nalaznine. Sud je prvostupanjski presudio u korist države, odnosno Kačinarija, no na presudu u korist Hrvatske, žalilo se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske?!

    Željko Odorčić, tadašnji zamjenik glavnog državnog odvjetnika, na HTV-u je pokušao obraniti tu neobičnu odluku govoreći kako nekretnine nisu torba novca nađena na cesti, te kako nitko nije pitao dioničare Zagrebačke banke što oni misle o pronađenim nekretninama… Ispalo je da Dorh ne želi da Hrvatska bude vlasnik dionica Zagrebačke banke! Nakon toga se u medijima nametnulo pitanje: za koga, u stvari, radi Državno odvjetništvo, ako ne štiti interese države? No, ni Grad Zagreb nije htio čuti za svoje vlasništvo nad dionicama Zabe! Milan Bandić se u odgovoru na pitanje novinara Latinice 2008. godine ‘branio’ riječima – da nitko nema pravo pitati Grad za njegovo vlasništvo?!

    Sve te tragikomične činjenice koje su godinama izlazile u javnost, navode na zaključak kako Sulejmen Tabaković, pravni stručnjak i specijalist za pretvorbu i privatizacije, govori istinu kada kaže da je Zagrebačka banka ukradena, a ne privatizirana!

    ”Točno je da se Zagrebačka banka nikada pravno nije mogla upisati na svoje nekretnine, zato jer nikada nije pretvorena ni privatizirana. To je potvrdio i bivši guverner HNB-a, Željko Rohatinski, kada je 2005. godine, na pitanje Sabora, odgovorio kako hrvatske banke nisu pretvorene ni privatizirane, nego ‘preoblikovane’. No, problem je u tome što se banke ne mogu preoblikovati, jer je poznato da se po zakonu, vlasništvo može mijenjati na samo četiri načina: nasljeđivanjem, zakonski uređenom kupoprodajom, u stečaju ili nacionalizacijom. Nema, dakle, preoblikovanja. Problem je u tome što su banke u Hrvatskoj bile u vlasništvu poduzeća koja su ih osnovala. I umjesto da banke uđu u temeljni kapital poduzeća koja su njihovi istinski vlasnici, dogodila se nevjerojatna inverzija, te su banke postale vlasnici poduzeća. To je kao da ja tvrdim da sam biološki otac svoga oca, što je nemoguće”, pojašnjava Sulejman Tabaković, pravnik koji se dva desetljeća bavi problemima hrvatske pretvorbe i privatizacije, koji godinama tvrdi da su hrvatske banke opljačkane, a ne privatizirane i kojega nitko zbog toga nije tužio, niti se usudio doći u televizijsku emisiju o toj temi, te se sučeliti s Tabakovićevim argumentima!

    Ratni zločin protiv stanovništva RH

    ”Vlada Nikice Valentića je tijekom 1993. godine progurala Zakon o namirivanju Narodne banke Jugoslavije. Bila je to farsa kroz koju su izmišljali kredite kojima su retroaktivno zadužili hrvatska poduzeća kako bi ih – opljačkali. Tako su Primoštenske hotele, koji su svoj kredit otplatili 1988. godine, retroaktivno zadužili. Banke su potom i kroz Fond za privatizaciju i Trgovačke sudove ulazile u poduzeća koja su, u stvari, bila vlasnici tih banaka. Ta poduzeća mahom su uništili kako ne bi poslije pitali za svoje vlasništvo u bankama. Tako je putem Zagrebačke banke i PBZ-a, u čijem osnivanju je sudjelovalo najviše hrvatskih poduzeća, opljačkano gotovo cijelo hrvatsko gospodarstvo. Putem Zagrebačke banke, a za račun Tvornice duhana Rovinj, uništena je Tvorica duhana Zagreb i Tvornica duhana Zadar. Kasnije su hrvatske banke mijenjale nazive da bi sakrile trag. No, Zagrebačka banka i PBZ uopće nisu prodane Talijanima. Intesa i Unicredit grupe nisu banke, već financijske asocijacije od kojih su PBZ i Zaba samo kupile ime (franšizu) kako bi iza njihovog imena skrivali svoju pljačkašku priču”, pojašnjava Tabaković ono o čemu i drugi dobro upućeni pojedinci već godinama govore.

    Napominje potom da se tu radi o institucionalnom kriminalu, odnosno o zločinačkoj organizaciji u institucijama hrvatske države.

    ”Izmislili su zakone da opljačkaju banke i poduzeća. Ti koruptivni zakoni omogućili su ratnim profiterima i menadžerima tih banaka da opljačkaju i banke i poduzeća koja su ih osnovala. To znači da su Franjo Luković, Damir Odak i ostali menadžeri – koji su golemo bogatstvo stekli vodeći banke – ratni profiteri. Radi se o zločinu koji ne zastarjeva i za koji im treba suditi. Oni koji tvrde da su prodali banke strancima, moraju zbog toga odgovarati! No, da bi se to dogodilo, u Sabor bi trebali doći novi ljudi, koji nisu uvezani s ratnoprofiterskom ekipom koja je opljačkala Hrvatsku”, podvlači Tabaković.

    Pojašnjava potom da su oni koji su opljačkali banke – pravi gospodari Hrvatske. Otuda, veli, i krediti u švicarskim francima, enormne kamate, protuzakonite naknade, valutna klauzula, krediti trgovini i potrošnji, ali ne i proizvodnji.. te sve ostale nezakonite i protunarodne metode uz pomoć kojih bankari godinama pljačkaju hrvatske građane (u godinama najveće krize Zaba bilježi najveću dobit, što se može lako provjeriti u njihovim poslovnim knjigama).

    ”Preko korespodentnih banaka ovi ratni profiteri su iznosili opljačkan novac u inozemstvo. Kasnije se država Hrvatska kod njih zaduživala, što je nova pljačka Hrvatske od istih ljudi. Cijelo vrijeme nas zadužuju našim novcem, što znači da Hrvatska može odbiti vraćati taj dug, jer se ionako radi o opljačkanom novcu hrvatskih građana. Poznato je, naime, da su banke sanirane sa 76 milijardi kuna našeg novca, a ‘prodane’ za 5,6 milijardi! Sve to govori da je riječ o ratnom zločinu protiv stanovništva Republike Hrvatske, jer bez rata se ovakva pljačka nije mogla provesti”, podvlači autor knjige ‘Pravom u glavu’.

    Hrvatska se kamatari svojim, ukradenim novcem

    Pojašnjava zatim da su ratni profiteri i njihovi poslušnici mijenjali zakone slično kao što je i Hitler stvarao zakone po kojima je pljačkao građane Njemačke i osvojenih država, no koji su nakon rata nirnberškim principima poništeni, te je to vlasništvo vraćeno.

    ”Za ovaj kriminal nema zastare, što znači da će krivci kad tad odgovarati. Vjerujem da će odgovarati i sudac Đuro Sessa koji je 2008. presudom na Županijskom sudu u Zagrebu dopustio da se Zaba protupravno upiše na ‘svoje’ nekretnine, što do tada nije mogla učiniti jer se nikada nije pretvorila ni privatizirala”, zaključuje pravni stručnjak Sulejman Tabaković.

    I ‘zviždač’ Pašk Kačinari, već godinama otvoreno govori da Hrvatska nikome ne duguje ni kune, već da nas kamatare opljačkanim vlastitim novcem:

    ”Gotovo petnaest godina istražujem način na koji su ‘privatizirane’ hrvatske banke i hrvatska poduzeća. Za to vrijeme prikupio sam dokumentaciju iz koje se vidi da je Hrvatska doista pokradena za oko 47,5 milijardi eura. Zagrebačka banka sedamdestih je godina osnovala kćeri banke (LHB International Handelsbank AG Frankfurt; Banqu Franco Yugoslavie, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd., London; The Development Bank of Zambia, Lusaka) izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku. Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom, protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih više od tisuću i dvije stotine. Kaznenu prijavu protiv tada čelnih ljudi Zabe, Ive Hanžeković-Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih podnio sam 6. svibnja 2008. zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Ta prijava od tada stoji u Uskoku”, izjavio je Kačinari u ranijem intervjuu za dnevno.hr. Dodao je potom da Hrvatskom ne vladaju pravna država i neovisnost sudstva, već bankarski lobi kojem pripada i Franjo Luković.

    ”Hrvatska se kamatari novcem koji je ukraden i koji se nalazi u Deutsche Trust Bank u Albanian Street u New Yorku. Ta je banka kupovala dionice Zagrebačke banke, Plive i drugih tvrtki za nekoga odavde, a sve to imam dokumentirano. Kada se netko u Hrvatskoj počeo raspitivati o tome, onda se pojavio Franjo Luković, bivši predsjednik Uprave Zagrebačke banke, s najavom da će kupiti državne obveznice. Na taj način je kontrolirao i držao u šaci hrvatsku državu. Sanader je nastradao i zato jer je tražio da se ispita kriminal u Zagrebačkoj banci, pa se tako zamjerio Franji Lukoviću i ljudima koji su opljačkali Hrvatsku. Ne kažem da Sanader nema učešća u pljački, jer to nisam istraživao. No, dokumenti koje posjedujem potvrđuju da je u dva navrata 2004. godine poslao Dorhu i na druge adrese zahtjev da se ispitaju nezakonitosti u Zagrebačkoj banci i da se pokrenu kazneni postupci protiv pojedinih djelatnika Zabe, no nitko nije reagirao”, izjavio je Kačinari te predočio novinaru 7Dnevno dokumente koji potvđuju te tvrdnje (kopije Sanaderovih dopisa u vezi sa Zagrebačkom bankom).

    ‘Loptanje’ s kaznenim prijavama

    ”U više navrata osobno sam i preko odvjetnika podnosio prijave Državnom odvjetništvu no, nažalost, po njima nije postupano. Na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u predmetu K-DO-2303/04 koji je adaktiran još 8. lipnja 2004. i u kojega se i nadalje ulažu sve novopristigle kaznene prijave u vezi sa Zagrebačkom bankom d.d., ne donose se nikakve državnoodvjetničke odluke koje je to tijelo dužno donijeti, već se po predmetima ne radi ništa. Kaznena prijava protiv Franje Lukovića, Jakše Barbića, Ive Hanžeković-Živković, Igora Tepšića i drugih zbog više kaznenih djela podnesena je 6. svibnja 2008. godine, a zavedena je u Uskokovom predmetu pod poslovnim brojem UKR-759/08, da bi iz potpuno nepoznatih razloga 15. svibnja 2008. predmet bio ustupljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u predmetu KR-DO- 909/09, povodom prijave da je pronađena neuknjižena imovina Republike Hrvatske, odnosno da je protupravno prisvojena imovina Republike Hrvatske u kapital Zagrebačke banke d.d. prilikom usklađivanja banke iz društvenog vlasništva u dioničko društvo, do danas nije učinilo ništa! Sami onda zaključite kakva je bila uloga Bajića u svemu tome”, zaključuje Kačinari.

    Zaba i Luković ne odgovaraju na naša vruća pitanja

    'Krađa hrvatskih banaka je zločin koji ne zastarjeva i za koji odgovorne treba suditi. Oni koji tvrde da su prodali banke strancima, moraju zbog toga odgovarati. No, da bi se to dogodilo, u Sabor bi trebali doći novi ljudi, koji nisu uvezani s ratnoprofiterskom ekipom', ističe pravni stručnjaak Sulejman Tabaković

    Puno se u zadnje vrijeme govorilo i pisalo o Boži Prki, njegovim silnim milijunima, prijetnjama ministru Lalovcu, kao i o Privrednoj banci Zagreb (PBZ) – banci kojoj je Prka već godinama na čelu.., dok je po strani ostala najveća hrvatska banka – Zagrebačka banka (ZABA), za koju pojedini pravni stručnjaci i aktivisti već godinama također tvrde da nikada nije prodana Talijanima, već da je u rukama ratnih profitera skrivenih iza skrbničkih računa u banci.

    Mnogo spornih pa i skandaloznih činjenica oko ZABE doista budi sumnje u transparentnost i zakonitost ‘privatizacije’ te banke pa se postavlja pitanje, zbog čega poreznici i istražitelji ne ‘češljaju’ i Franju Lukovića, također enormno bogatog bivšeg direktora te banke i zašto do danas Dorh odbija istražiti tvrdnje Paška Kačinarija, Sulejmana Tabakovića i ostalih aktivista koji javno tvrde da je ZABA ukradena, a ne privatizirana, te koji nude dokaze za te tvrdnje.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on pon stu 14, 2016 9:40 pm

    Kazu, odlicni smo susjedi i nema specijalnog rata protiv Hrvatske .. i kad nece SOA, VSOA ... i sl. parazitske organizacije onda se pokrene saborski zastupnik i nadje ono sto navedeni "neznaju". Sta bi Nesa Stazic za ovo rekao?

    http://www.sloboda.hr/srbin-otkrio-hrvatima-tajni-bunker-s-oruzjem-culej-bit-ce-toga-jos/

    Srbin otkrio Hrvatima tajni bunker s oružjem; Culej: Bit će toga još!

    Objava: 14.11.2016 | 11:43


    Foto: Direktno.hr


    Veća količina oružja pronađena je u Mirkovcima, u predgrađu Vinkovaca. Detalje je otkrio HDZ-ov saborski zastupnik Stiv Culej.

    “Radi se o tome da je neki manjinac, Srbin, koji je vjerojatno pod pritiskom ili savjesti ili nečeg drugog prijavio gdje se nalazi minobacačka bitnica i još neutvrđeno oružje”, kazao je Culej za Direktno.hr.

    Bit će toga još, najavio je Culej.

    “Ovih dana do Vukovara ili kasnije, imamo neke spoznaje. Oružje je nađeno blizu sela, u bunkeru betoniranom, žito je gore na tome. To su oni čija je to zemlja jako dobro znali”, smatra Culej.

    Bitno je da postoji dobra volja određenih ljudi, kaže, “koji su došli pameti”.

    “Oružje je još tamo, čuva ga policija. Vjerojatno su neki ‘s one strane’ čuli pozive hrvatskih branitelja na suradnju, barem u jednom dijelu – u tome što se tiče uklanjanja minsko-eksplozivnih sredstava, a moguće da će se netko naći i reći gdje su naši sahranjeni”, nada se Stiv Culej.

    Izvor: Sloboda.hr/Direktno.hr


    Mihal

    Posts : 57
    Join date : 09.03.2016
    Age : 47
    Location : Rijeka

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Mihal on sri stu 23, 2016 10:26 pm

    http://narod.hr/hrvatska/facebook-sest-godina-se-u-hrvatskoj-slobodno-slikao-s-cetnickom-kapom-uz-arsenal-oruzja-kod-kuce

    GODINAMA NASI DRAGOVOLJCI JAVLJAJU .... ISTINU!!!
    U Hrvatskoj nesmijes pedera uvrijediti jer ODMAH doijas priajvu .... ali ako si cetnik onda si zasticena zivotinja:

    Facebook: šest se godina u Hrvatskoj slobodno slikao s četničkom kapom uz arsenal oružja kod kuće

    „U sklopu kriminalističkog istraživanja taj je mladić u razdoblju od 2010. godine do 22. studenog 2016. godine na svome facebook profilu objavljivao svoje fotografije na kojima na glavi nosi kapu s oznakama dinarske četničke divizije, a s obzirom da mu profil nije zaključan te su fotografije bile dostupne većem broju građana“ – priopćila je danas PU Ličko-senjska o mladiću iz Rebića pored Udbine u Lici.

    Te fotografije su bile dostupne svim građanima Hrvatske, a svakako su više nego govor mržnje jer je pod tim znakovljem više puta, a posljednju put u Domovinskom ratu, počinjen velik broj zločina nad Hrvatima.

    Najveće iznenađenje je to što je policija u kući 30-godišnjeg građana srpske nacionalnosti pronašla poluatomatsku pušku, karabin, tromblonsku minu i 83 komada streljiva.


    Postavlja se pitanje tko u stvari ima najviše skrivenog oružja, tko u Hrvatskoj širi mržnju i raspiruje aveti prošlosti, a to najbolje govore primjeri iz Like.

    Ne tako davno pretragom doma općinskoga vijeća Općine Udbina Jovice Čortana (SDSS) pronađen je puško mitraljez, automatska puška, poluautomatska puška, poluautomatski pištolj, 32 komada streljiva vojnog podrijetla i 45 komada pištoljskog streljiva.

    Poznato je da je JNA i TO dijelila oružje građanima srpske nacionalnosti prilikom dizanja pobune protiv Hrvatske, tako da je veliki broj Srba bio naoružan u svojim kućama različitim oružjem. Pitanje je, nakon ovih slučajeva, koliko je tog oružja u rukama njihovih „vlasnika“ i u kojem se trenutku ono može uoptrijebiti.

    I za kraj: kako je moguće da hrvatskim istražnim organima trebalo šest godina da uhite nekoga tko je javno u Hrvatskoj isticao četnička obilježja. Puno su brži kada se radi o nekome tko je palio zastavu Srbije u Kninu ili vikao Za dom spremni, a o onima koji nose ili promiču ustaška obilježja da ne pričamo.

    Samo dvostruki kriteriji ili…

    Izvor: narod.hr/hrvatska-danas.com

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on čet pro 29, 2016 5:22 pm

    Koji hrvatski veleposlanici rade protiv hrvatskih interesa?


    29.12.2016. HRVATSKA

    Najvažnija izjava predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Božićnom intervju za Večernji list prošla je čini se - nezapaženo.

    Govoreći o vanjskoj politici , Predsjednica je kazala “i sama sam se uvjerila da ima veleposlanika koji ne da ne rade u interesu hrvatske države, nego rade protiv državne politike”, podsjeća Maxportal.

    Drugim riječima predsjednica države prozvala je neke hrvatske veleposlanike da su počinili nacionalnu izdaju. Ta izjava data je odgovoru na pitanje o posjeta premijera Andreja Plenkovića Ukrajini, koji je izazvao oprečne komentare, a koji je Grabar Kitarović pozdravila kao hvale vrijednu inicijativu za daljnji razvoj gospodarskih odnosa s Ukrajinom.
    Komentirajući premijerom posjet Kijevu i njen razgovor s ruskim veleposlanikom u Zagrebu Azimovim, Kolinda Grabar Kitarović je rekla:
    “Taj posjet vidim kao nastojanje da se iznađe mirno rješenje u okvirima sporazuma iz Minska, kojeg je supotpisnica i Rusija, te kao hvalevrijednu inicijativu za daljnji razvoj gospodarskih odnosa s Ukrajinom.

    Ruski veleposlanik u Zagrebu Azimov iskazao je volju za suradnju da se riješe sve nedoumice i razmirice. I sama sam nezadovoljna što u Rusiji, kao i u Turskoj, već jako dugo nemamo veleposlanika. To je, nažalost, posljedica toga što u zadnje nepune dvije godine imamo već treću vladu, no sad vjerujem u dobru suradnju pri imenovanju veleposlanika s premijerom Plenkovićem i ministrom Stierom. Dosad smo slali krivu poruku Moskvi kao da nam nije stalo do odnosa s Rusijom, a zapravo je to bio proizvod našeg nemara.

    Žurno je potrebno napraviti promjene u hrvatskoj diplomaciji u mnogim državama jer sam se i sama uvjerila da ima veleposlanika koji ne da ne rade u interesu hrvatske države, nego rade protiv državne politike. Veleposlanici su diplomati i oni ne kreiraju državnu politiku, nego je provode.
    Velika većina naših diplomata izrazito su marljivi i sposobni ljudi te veliki domoljubi i uvjerena sam da ćemo ubrzo na ključnim pozicijama dobiti upravo takve ljude. Ne želim da se ponovi situacijakada je naše veleposlanstvo u Beogradu, zamislite, pitalo naš MVP treba li na obljetnicu Oluje spustiti zastavu na pola koplja jer je Srbija to tražila!
    U restrukturiranje diplomatske mreže krećemo odmah poslije Nove godine i imenovat ćemo promptno nekoliko ključnih veleposlanika. Već je povučena dosadašnja veleposlanica u Crnoj Gori te sam uručila vjerodajnice našem novom veleposlaniku,” kazala je Predsjednica.

    Maxportal također tvrdi da je više mjeseci u posjedu informacije prema kojoj je jedan hrvatski veleposlanik osumnjičen za suradnju sa srbijanskom tajnom službom (Bezbedonosno-informativna agencija – BIA), ali na zamolbu da ne prave dodatne skandale odgodili su objavu te informacije.
    Informacija o kojem veleposlaniku je riječ, tko je primao plaću u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, a radio za srpsku tajnu službu, mogla bi biti objavljena vrlo skoro.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on pet pro 30, 2016 7:48 pm

    zaklela se zemlja nebu ....

    General VLADO BAGARIĆ:
    Zbog afere s MiG-ovima trebaju odgovarati bivši predsjednik, ministar obrane, načelnik Glavnog stože


    IZVOR: MAXPORTAL

    NIJE u pitanju samo zapovjedna nego i kaznena odgovornost zbog ugrožavanje sigurnosti pilota i života i imovine građana RH a po Kaznenom zakonu RH (članak 20., članak 23., članak 29, članak 29).

    GENERAL Vlado Bagarić Zboru narodne garde pristupio je u lipnju 1991., kao pilot nastavnik letenja u Časničku školu u Kumrovcu, gdje je ostao do srpnja 1992. Za zapovjednika 94. Zrakoplovne baze Lučko imenovan je 1. kolovoza 1992., a 1. lipnja 2001., imenovan je na dužnost načelnika Odjela za razvoj zrakoplovstva u Uredu pomoćnika načelnika HRZ i PZO u Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske.

    Godine 2003. imenovan je načelnikom operativnog odjela, a 2003. načelnikom stožera u Zapovjedništvu HRZ i PZO. Završio je i Zapovjednu stožernu školu „Blago Zadro“, izobrazbu za stožerne časnike po programu MPRI-DTAP, a u inozemstvu je završio University College of Ripon & York St. Johan, Velika Britanija; NATO Partnership for Peace, Njemačka; The European Center for Security Study George C. Marshall “ The Executive Course “ Garmisch-Par­tenkirchen, Njemačka; “Introduction to International Humanitarian Law” George C. Marshall Center, Njemačka; NATO Defense College, Rome Italija.

    U čin brigadirnog generala promaknut je 22. svibnja 2006. godine, a u čin general bojnika 28. svibnja 2009.

    Zapovjednikom HRZ i PZO postao je 28. ožujka 2007. godine. Nakon pada dvaju zrakoplova MiG-21 tijekom vježbe iznad Plaškog u rujnu 2010., za generala Bagarića te nekolicinu visokih časnika HRZ-a, MORH-ovo povjerenstvo kojem je na čelu bio admiral Zdenko Simičić, utvrdilo je zapovjednu odgovornost za njihov pad, jer nisu osigurali sigurne uvjete za provođenje vježbe te nisu ispoštovali sve propisane procedure za njezino kvalitetno odvijanje.


    General bojnik Vlado Bagarić 2. svibnja 2011. dužnost zapovjednika HRZ-a prepustio je svom dotadašnjem zamjeniku brigadnom generalu Draženu Šćuriju.

    Pratite li i u mirovini stanje u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i Hrvatskoj vojsci i jeste li još uvijek aktivni u struci?

    Ljubav prema visinama nikada ne prestaje pa i onda kada je to prirodan slijed, kada nakon dugogodišnjeg druženja s plavetnilom hrvatskoga neba odete u mirovinu, bilo svojom voljom ili željom drugih, i kada promijenite slijed svakodnevnih događanja vezanih uz letenje, stvarna ljubav prema plavim visinama uvijek ostaje. Svjesno ili ne, ali na svaki spomen stanja u HRZ i PZO ponovno se vratiti u zbilju događanja, među ljude s kojima ste proveli cijeli svoj radni vijek te vas posebno čini nesretnim spoznaja da situacija nije niti malo ugodna.

    U posljednje vrijeme su zrakoplovne nesreće postale, čini mi se, nešto učestalije. Čime su one po Vašem mišljenju uzrokovane? Na primjeru German Wingsa se može zaključiti kako je smanjena pozornost na psihičku pripremljenost pilota, dok se većina pozornosti usmjerava na tehničko stanje aviona. Što mislite o tome i jeste li Vi bili zadovoljni načinom na koji su se pripremali naši piloti? Vojni piloti naravno trebaju i složenije pripreme i češće kontrolirano psihičko stanje i uravnoteženost?

    Pilot i avion su nezamislivi jedan bez drugoga i čine jednu prirodnu cjelinu. Zrakoplovni inženjeri i tehničari slijed su koji zatvara simbiozu. Ako prođemo kroz povijesnu analizu svih zrakoplovnih nesreća dolazimo da dva ključna čimbenika uzroka zbog kojih dolazi do zrakoplovnih nesreća, čovjek ili tehnika. Uglavnom je čovjek taj koji je u većini slučajeva glavni krivac za nesreće. Stoga je posebna pozornost usmjerena na zdravstvenu sposobnost pilota. Hrvatska je imala vrlo razvijeni sustav procjene zdravstvene sposobnosti u odabiru kandidata za vojne pilote jer je to poziv koji zahtjeva kompleksnu osobu a poznata je činjenica da svega 2% muške populacije ima preduvjete postati pilot nadzvučnog aviona. Stoga se i pregledu hrvatskih vojnih pilota posvećuje posebna pozornost, pa tako i psihofizička sposobnost.

    Možete li usporediti stanje hrvatskoga ratnog zrakoplovstva godine 1991. i 2011., kada prestajete biti zapovjednikom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva? Što se u tom vremenu bitno događalo za hrvatsko ratno zrakoplovstvo? Koliko smo novih borbenih zrakoplova nabavili, što smo planirali kupiti? Jeste li imali dovoljno novaca za ono što ste smatrali neophodnim za sigurnost i obranu hrvatskoga zračnog prostora?

    Dvije spomenute godine vrlo je teško uspoređivati. Godine 1991. nisu postojali zrakoplovi ali su postojali ljudi spremni za borbene zadaće, dok je situacija 2011. bila prilično drukčija. Postojali su i zrakoplovi i osposobljeni piloti za provedbu namjenskih zadaća Jasno, svi borbeni zrakoplovi nabavljeni su tijekom Domovinskog rata i bilo ih je nužno zamijeniti drugima.

    Od Domovinskoga rata do danas nije nabavljen niti jedan borbeni zrakoplov iako su na razini HRZ i PZO napravljene sve potrebne studije koje su definirale potrebe i karakteristike višenamjenskog borbenog aviona, a u skladu s postojećim zakonima, u cilju provedbe temeljne zadaće nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske.

    Kad govorimo o potrebnim novčanim sredstvima bitno je napomenuti da je zrakoplovstvo skupo i zahtijeva studiozan pristup u trošenju novca i odabiru sredstava. Naravno da novca nikada nije dovoljno ali ako imate dovoljno znanja i visoko razvijeno domoljublje uvijek možete napraviti više. Nažalost o zrakoplovstvu su uvijek odlučivali drugi a ne ljudi koji znaju svoj posao što je u konačnici rezultiralo ovakvim stanjem. Ovo je praksa koju treba žurno prekinuti.


    Što mislite o prijedlozima da, izrazimo se slobodno, tuđi avioni čuvaju hrvatsko nebo odnosno da zajednički čuvamo hrvatsko nebo, s nekom susjednom državom?

    Kada govorimo o cjelovitom suverenitetu jedne države, onda je to nedvojbeno i zračni prostor. Suverenitet u zračnom prostoru osiguravaju zračne snage odnosno u našem slučaju HRZ i PZO provodeći svoju namjensku zadaću nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske koji je puno širi pojam od zadaće Air Policinga, na koji se obično misli kada se govori o nekakvim mogućnostima provedbe ove zadaće sa susjedima.

    Po mom osobnom uvjerenju ovo su vrlo opasne teze koje u konačnici dovode do gubitka sposobnosti, a jednom izgubljenu sposobnost gotovo je nemoguće nadoknaditi. Inače, ovakvi primjeri nisu poznati u svijetu osim da to u cijelosti radi netko drugi umjesto vas, ali ponovno napominjem, samo zadaću Air Policinga.

    Dakle, u slučaju bilo kakve druge ugroze ova sposobnost ostaje nacionalna koju RH u takvoj inačici ne bi imala, ostala bi nezaštićena, što i je mogući krajnji cilj zagovornika takve ideje jer ona postoji još od 2000. godine i nikada nije nestala. Jedni to rade iz neznanja a drugi s jasnim ciljem. Neovisno o namjeri rezultat je uvijek isti, gubitak sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora RH i dijela suvereniteta.

    Svi donositelji odluka deklarativno tvrde da ćemo zadržati ovu sposobnost. No zbilja je potpuno drukčija, iz godine u godinu ova sposobnost se sama od sebe gasi. Hoće li RH imati ovu sposobnost iznimno je važno pitanje koje može imati nesagledive posljedice za obranu i nacionalnu sigurnost, i prije donošenja bilo kakve odluke potrebno je provesti širu javnu raspravu koja prethodno mora biti stručno i kvalitetno pripremljena. Jednom izgubljena sposobnost trajna je. Gotovo ju je nemoguće ponovno nadoknaditi i zato sam uvijek zagovarao široku javnu raspravu prije donošenja ovakve odluke.

    Kako su se odvijale stvari nakon Vašega umirovljenja i koliko politika i političari određuju prilike u tako specifičnom i visoko profesionalnom poslu, u kojemu se neki kompromisi ne mogu raditi?

    Kada govorimo o politici i političarima, bitno je napomenuti da je politika ta koja ima ključnu ulogu u svim demokratskim društvima u donošenju odluka, no da bi oni bili u stanju donositi pravilne odluke u interesu obrane i nacionalne sigurnosti, nužno je da struka napravi cjelovitu analizu i predloži moguća rješenja u cilju provedbe zakonski propisanih zadaća. Problem nastupa onoga trenutka kada se vojnici počinju ponašati kao političari a ne oni koji su odgovorni za stanje borbene spremnosti i obranu domovine.

    Onoga trenutka kada budu odgovarali za propuste u spremnosti OS RH za obranu, stvari će se iz korijena promijeniti. Obrana domovine nema cijenu, što bi mi Hrvati trebali znati jer nas povijest uči koliko se plaća nemogućnost obrane od agresije. Ne treba ići daleko u povijest, dovoljno je sjetiti se Domovinskog rata. Naravno, i političari snose veliku odgovornost onoga trenutka kada vojnici postanu političari i svi zajedno zaborave na obranu i nacionalnu sigurnost.

    Zbog čega su vrsni piloti Krila Oluje napustili hrvatsko zrakoplovstvo? Je li VSOA znala da će se to dogoditi i je li vrhovni zapovjednik / zapovjednica Oružanih snaga upoznat sa svim pojedinostima? Je li u pitanju materijalno ili se radi o neprimjerenom odnosu prema struci odnosno prema elitnim pilotima?

    Nakon 2000. godine počinje sustavno degradiranje (uništavanje) dostignutih sposobnosti i to u onom najosjetljivijem dijelu – ljudski potencijali. Bez ikakve stručne analize sustavno se smanjuje broj osoba u HRZ i PZO kroz smanjenje ustrojbene veličine zrakoplovstva. Neplanski i sustavno izdvaja se visoko stručno zrakoplovno osoblje bez ikakve stručne analize i moguće prosudbe posljedica za borbenu spremnost i provedbu namjenskih zadaća.

    Iz godine u godinu, sa svakim novim preustrojem, počevši od 2000.godine dolazilo je do smanjivanja prava letačkom osoblju (letački dodatak, beneficirani staž, visinske pripreme za letačko osoblje, itd.). Izjednačavanje visoko stručnog zrakoplovnog osoblja (piloti i zrakoplovni tehničari) s ostalim osobljem u OS RH ne uvažavajući činjenicu o najbitnijim razlikama ovih vojnih profesija.

    Sustavna nebriga i uništavanje sposobnosti HRZ i PZO rezultirali su odlaskom vrsnih pilota iz OS RH. No, ovdje treba napomenuti da je do sada veliki broj pilota koje je školovala RH već otišao iz sustava, što je ostalo nezapaženo i nanijelo velike materijalne i ljudske gubitke, te znatno narušilo borbenu spremnost. Nažalost ovome nije kraj nego se veći broj pilota sprema na odlazak u skoroj budućnosti.

    Što se tiče spoznaje od strane VSOA-e o mogućem odlasku, a poznavajući način rada sigurnosne agencije, mišljenja sam da su informirali mjerodavne u sustavu samo je pitanje kako su korisnici dobivenih informacija sagledavali njihov značaj. Ali to i nije toliko značajno jer sam siguran da su o ovome bili informirani i načelnik GS OS RH i Ministar obrane crtom zapovijedanjakrila oluje

    Ako je odnos prema pilotima loš, kada je to počelo i može li se regulirati i ispraviti?

    Ne bih rekao da je samo loš odnos prema pilotima, nego općenito sustavno su se narušavale sposobnosti zračnih snaga za provedbu namjenskih zadaća, počevši od 2000.godine. Smanjivao se broj operativnih postrojbi, broj osoblja smanjen je ispod svake razine (piloti, tehničari), izdvojene su postrojbe za potporu iz zrakoplovstva, institut zrakoplovne medicine, zrakoplovno-tehnički centar itd. Sve ovo reflektiralo se na odluke mnogih da odu iz sustava. Naravno, sve se to može i popraviti ali žurnom reakcijom sustava dok ne bude prekasno, odnosno kada sustav dođe do granice s koje više nema povratka.

    U razgovoru za „Hrvatski vojnik“, u prosincu 2008., broju 218, govorili ste o ključnim zadaćama tada vezanim za prijam u NATO. Naglasak je bio upravo na promidžbi pilotskog poziva i željeli ste da se što više mladih ljudi prijavi na natječaj. Tome je, u godini 2007., prethodio preustroj HRZ i PZO. Umjesto dotadašnje četiri, ustrojili ste se u dvije zrakoplovne baze i napustili dio dotadašnjih lokacija? Tada ste dobili i dosta nove tehnike: Zlinove za početnu izobrazbu pilota, nove Air Tractore Fire Boss, helikoptere Mi-171 Sh, radarski sustav FP 117. Dali ste izraditi stručne studije, taktičko-tehničke studije? Iz ove perspektive i moje laičke izgleda kao da se sve razvijalo dobro? Je li uistinu bilo tako?

    Upravo ste dotaknuli jednu ključnu činjenicu a to je ono što sam već prije istaknuo; smanjivanje brojčane veličine HRZ i PZO i broja operativnih postrojbi a da za to nije postojala nikakva stručna analiza. Naprotiv, zrakoplovstvo je upozoravalo upravo suprotno, da se ne smije smanjivati brojčana veličina nego minimalno ostati u tadašnjem broju zbog tehnike s kojom raspolaže i zadaća za koje je namijenjeno zrakoplovstvo. U tom trenutku napisana je i „Studija o razvoju sposobnosti HRZ i PZO“ kao i „Taktičko tehnička studija višenamjenski borbeni avion“ kao i niz drugih stručnih studija, koje su definirale potrebe i dale buduće smjernice. Bitno je napomenuti da su iste prezentirane i usvojene na razini GS OS RH, no kako tada tako i danas, zrakoplovstvo se potiho gasi i nestaje iz obzorja a da za to nitko i ne pita. Moguće da to i je konačno i željeno krajnje stanje, samo nisam siguran da tako misli hrvatski narod.

    U tom mi je razgovoru zanimljiv i podatak o tome kako mladim ljudima nedostajeinformacija o upisu kadeta i školovanju za pilotski poziv, a da bi se moglo upisati i više njih te da bi mogli zadovoljiti zahtjevne uvjete, što se moglo zaključiti i po broju upisanih studenata u smjer aeronautike?

    Sustav školovanja pilota razvijen je još od ratne 1992. godine i od tada RH samostalno školuje svoje pilote. Školovanje je bilo pod okriljem zrakoplovstva i tada je odjednom netko odlučio da baš zrakoplovstvo i nije najsposobnije to samostalno činiti pa ga je izdvojio. Rezultat je poznat, gotovo da i nema kandidata za vojnog pilota. No promidžba je samo jedan dio medalje koji bi trebao osigurati dovoljan broj kandidata. Sustavna slika u javnosti o „sposobnostima“ i stanju u zrakoplovstvu, te natpisi kako odlaze najsposobniji iz njega dovoljan su znak svima da nešto nije u redu i da se mladi ne javljaju za poziv vojnog pilota. Kada već govorimo o sustavu školovanja pilota želio bih istaknuti da je RH razvila jedan od najboljih modela školovanja pilota u svjetskim okvirima i da je to ono na čemu zasigurno treba graditi budućnost zračnih snaga a u velikoj mjeri može biti izvor prihoda za obrambeni proračun.piloti

    Lovačka je eskadrila tada bila udarna snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, obuka i osposobljavanje pilota za lovačke zrakoplove bio je prioritet? U eskadrili smo tada imali 12 lovačkih zrakoplova? Kako je stada?


    Lovačka eskadrila je udarna snaga u svim zrakoplovstvima pa tako i u našem. Ona je jamstvo suvereniteta u zračnom prostoru i ukupnog suvereniteta zemlje. Njihova osposobljenost je bitna za provedbu zadaće zaštite zračnog prostora. Tada ih je bilo 12 a današnja situacija je upitna i za provedbu zadaće Air Policinga, a o izobrazbi da i ne govorim. Ukoliko nemate dovoljno resursa, odnosno aviona na raspolaganju niste niti u mogućnosti provoditi izobrazbu i osposobljavati pilote za provedbu namjenskih zadaća. Uglavnom, zabrinut sam za sadašnje stanje.

    Tada je državni vrh donio i važnu odluku koja je upisana i u svim strateškim dokumentima a to je da će Hrvatska sama štititi svoj zračni prostor, jer se planiralo da vijek tih borbenih zrakoplova istječe između 2011. i 2013., kada smo trebali provesti zadaće Air Policinga, zbog ulaska u NATO savez. Jeste li bili zadovoljni tom odlukom i očekivali da ćemo nabaviti nove borbene zrakoplove?


    U svim dosadašnjim dokumentima uvijek je pisalo da će RH zadržati sposobnost nadzora i zaštite zračnog prostora, pa tako i danas, a stvarno stanje je bitno drukčije. Svakim danom ova sposobnost je sve manja i ide ka krajnjem stanju a to je potpuno gašenje, ja bih rekao samouništenje, tj. stanje u kome samo u jednom trenutku kažete da nemamo više sposobnosti štititi svoj zračni prostor, jer gle čuda, niti imamo avione a niti pilote, pa svi su nestali. Malo se šalim ali ne bih želio da dođemo u tu situaciju.

    Dakle, našim avionima istekao je resurs i životni vijek 2013. godine. Još 2011. osobno sam referirao bivšeg predsjednika RH o tome i rekao tada da ne postoji mogućnost daljnjeg produženja resursa na tim avionima. Istovremeno smo napisali sve potrebne studije i krenuli u proces nabave zamjenskih aviona koji nikada nije realiziran nego je ipak napravljen remont na MiG-ovima, s poznatim rezultatima. Tko je i zašto donio takvu odluku pokazat će vrijeme, no jedno je jasno da zagovornici gubitka ove sposobnosti polako ostvaruju svoj cilj. Oni zasigurno nisu dio nikakvih stranih obavještajnih zajednica niti pripadnici stranih država nego su dio obrambenog sustava RH, samo nije jasno za čije interese rade.

    Koji su po Vašem mišljenju najbolji borbeni zrakoplovi u svijetu i koje smo eventualno mogli nabaviti? Pregovarali ste i o Gripenima, letjeli ste pokusno na Gripenu? Vi ste imali ponude za njemačke zrakoplove i što je bilo s time?


    Najbolji avion je onaj koji imate a u mogućnosti je provesti zadaću zaštite zračnog prostora i osigurati suverenitet. Mi smo razgovarali sa zemljama partnerima o raznim mogućnostima za RH i moram priznati da je postojalo niz dobrih, povoljnih i priuštivih rješenja, od polovnih F-16 (čak i besplatnih s tim da RH plati remont aviona) do ponude njemačkog zrakoplovstva (Phantom F-4F za 1 euro po komadu plus svi rezervni dijelovi na skladištu, trenažer leta itd.).

    Određene strukture uložile su silan napor da se to prikaže kao potpuni promašaj te provele remont MiG-ova. Možda je to i bio krajnji cilj. Samo za usporedbu, u vrijeme kada smo trebali dobit F-4F i kada su proglašeni starudijom, iduće dvije godine štitili su zračni prostor sjeverne Njemačke provodeći zadaću Air Policinga.piloti mig-a

    Možete li objasniti remont MIG-ova u Ukrajini i što se uistinu događalo? Je li moralo biti baš tako?


    Kao što sam već napomenuo, osobno sam upoznao bivšeg predsjednika da to nije moguće i da ne razmišljamo o remontu MiG-ova, nego o zamjeni, odnosno nabavi drugog višenamjenskog borbenog aviona. Ipak je do toga došlo i posljedice su vidljive danas. Kako je proveden cijeli postupak nije mi poznato, ali sve što možemo vidjeti danas iz javnih medija, situacija nije ni približno zadovoljavajuća. Sve indicije upućuju na to da je upitan provedeni remont, a mjerodavne institucije u RH trebale bi raditi svoj posao i provjeriti sve navode iz medija o mogućim koruptivnim radnjama, jer indicija za to ima. Cjelokupna situacija mora se detaljno sagledati prije nego što dođe do nesreće s katastrofalnim posljedicama.

    Pročitala sam Vaše pismo upozorenja upućeno načelniku GS OS RH, generalu zbora Josipu Luciću tj. 14. travnja 2010. Tema je problematika obuke i održavanja zrakoplova MIG-21 i Vi ste upozorili na to da dulje razdoblje nije realiziran plan nabave roba i usluga za održavanje borbenog aviona MIG-21 i slijedom toga se nastavlja razdoblje njihove ograničene operativne uporabe. Zatim ste upozorili na izrazito mali nalet pilota u posljednjih šest mjeseci (2009./2010.), što je nedostatno za osnovnu razinu borbene spremnosti. Zatim, stagniralo se s izobraženošću i uvježbanošću, te pripremljenošću za dežurstvo (mladih pilota) u sastavu dežurnog borbenog dvojca. Pa je bila prekinuta obuka u noćnom letenju. Prekinuta obuka za nastavnike letenja za avion dvosjed. Kako je to bilo riješeno i jesu li Vaša upozorenja bila ozbiljno shvaćena?

    Osiguranje pričuvnih dijelova ključno je za osposobljavanje i provedbu namjenskih zadaća i izravno utiče na borbenu spremnost. Kao što je vidljivo iz dokumenata koji su vam na raspolaganju ja sam upozoravao na nepodnošljivo stanje nabave koji iz meni nepoznatih razloga nisu provedeni iako su za to bila osigurana sredstva u proračunu. Od mene je tražena spremnost za provedbu zadaća a nisu mi osigurali sredstva za to. Nitko to baš i nije posebno doživljavao a novac namijenjen za zrakoplovstvo otišao je za druge potrebe. Mislim da se ni danas ništa nije promijenilo, osim što su drugi glumci na pozornici. Sudeći po stanju tehnike, još je puno složenije.

    Hrvatska ima vrhovnu zapovjednicu Oružanih snaga, gospođu Kolindu Grabar-Kitarović. Prije no što je to postala, a tada je bila aktualna pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i predsjednička kandidatkinja HDZ-a, u kolovozu 2014., povodom pada MiG-a 21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kod Velike Gorice izjavila je kako je to poziv na buđenje. Možemo li rekonstruirati što se tada dogodilo? Nije bezazlena niti činjenica da se pad Mig-a 21 dogodio upravo na Dan domovinske zahvalnosti? Ministar Kotromanović je izjavio da će dati ostavku ako istraga utvrdi njegovu odgovornost?

    Predsjednica RH jasno je odredila i u predizbornoj kampanji a i poslije toga da RH mora biti u stanju samostalno braniti svoju zemlju. To je bitno različit stav od njenih prethodnika i sam drukčiji pristup obrani i nacionalnoj sigurnosti. Dugogodišnje loše upravljanje obrambenim sustavom dovelo je do sadašnjeg stanja obrambenih sposobnosti koje zahtjeva sustavnu reorganizaciju obrambenog sustava. Pad MiG-a na obljetnicu Oluje samo je posljedica jedne sustavne nebrige u održavanju zrakoplovne tehnike.

    Koliko će tko ulagati u obranu stvar je svake zemlje i njenog pristupa nacionalnoj sigurnosti, a kada govorimo o NATO-u, partneri samo traže dosljedno ispunjavanje preuzetih obaveza koje je zemlja svojim pristupom savezu prihvatila. Izdvajanje financijskih sredstava za obrambeni proračun i razvoj sposobnosti, stvar je svake države članice saveza. Jasno, ukoliko ste u stanju samostalno braniti svoj suverenitet tada ćete i najboljoj mjeri doprinijeti svojoj sigurnosti i kolektivnoj obrani saveza.

    Što se tiče ostavki i odgovornosti, svi u zapovjednoj crti davno su trebali dati ostavke ili biti smijenjeni s dužnosti jer su izravni krivci za pad aviona, što svojom nebrigom a što svjesnim kršenjem propisa.

    U slučaju pada zrakoplova kod Plaškog utvrđivana je i utvrđena odgovornost i Vi ste razriješeni dužnosti zapovjednika, a sada je i na sastanku Vijeća za obranu 1. rujna 2014. zapravo zataškana i zamagljena odgovornost najvišeg vodstva države za pad Mig-a 21, koja samo pukom srećom nije završila gubitkom ljudskih života. Što bi se dogodilo da je pao iznad Knina, prepunog ljudi na taj dan?

    Ovo su dva posve drukčija događaja. Onaj kod Plaškog koji spominjete bio je obučni događaj na poligonu koji je proveden po svim pravilima struke bez većih odstupanja. Utvrđena je pogreška pilota u provedbi manevra na poligonu i došlo je do kontakta i pada dva aviona. „Stručno“ povjerenstvo utvrdilo je zapovjednu odgovornost s poznatim posljedicama. O njihovim nalazima i stručnosti suditi će budući naraštaji a ja sam o tome rekao sve što sam imao pa i vrhovnom zapovjedniku, i sve je službeno zabilježeno te je podložno analizi. Što se tiče pada aviona MiG-21 na obilježavanju obljetnice Oluje, radi se o avionu koji je letio nakon što mu je istekao resurs i životni vijek. Da je pao iznad Knina ili bilo kojeg drugog naseljenog mjesta posljedice bi bile katastrofalne kako po ljudske živote tako i po materijalna bogatstva i ne želim čak niti pomišljati o takvoj mogućnosti. .

    Obrazloženje je glasilo, koliko sam mogla pronaći: „Srušio se zbog kvara, nije bilo greške u zapovjednom lancu“. Što Vi kao bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i PZO mislite o razlozima i o objašnjenju ministra obrane Kotromanovića da je zrakoplov pao zbog zatajenja na hidrauličkom sustavu?


    Kao što sam već rekao, avionu MiG-21 istekao je resurs i životni vijek uporabe i ni u kojem slučaju nije smio biti u zraku. Upravo to i jest posljedica otkaza nekoga od sustava koji su doveli do pada zrakoplova. Jasno, sve ovo o čemu govorim trebalo je utvrditi povjerenstvo, a možda i jest samo je netko rekao da bi nalaz povjerenstva trebao drukčije formulirati. Opet zapovjedna odgovornost koje nigdje nema.

    Kako je trebalo provesti istragu i kakav je bio tehnički status zrakoplova MIG 21 reg. oznake 121?

    Način provođenja istrage zrakoplovne nesreće točno su propisani i provode se po propisanoj proceduri. Provode ga zrakoplovni istražitelji koji u osposobljeni za takve zadaće.

    MiG – 21 reg. oznake 121 ocijenjen je prije godinu dana kao neperspektivan i nesposoban za remont pa nije uzet u obzir kada se odlučivalo koji će MiG-ovi iz RH otići na remont u Ukrajinu. Kako je remont u Ukrajini kasnio više od pola godine, ova dva već de facto otpisana MiG-a zadržana su, a na proljeće su im na papiru, umjetno, produžen životni vijek (resurs), kako Hrvatska ne bi izgubila sposobnost zračnog nadzora svog neba.

    To su potvrdili u svojim izjavama svi, ministar obrane, načelnik GS OS RH i zapovjednik HRZ i PZO. Kao što rekoh, letio je avion koji ni pod kojim uvjetima nije smio biti u zraku. Na koji način je resurs produžen trebalo je utvrditi povjerenstvo. Jedno je jasno da RH nema sposobnosti niti opreme za obavljanje ovakvih radova, a tko je i kako produžio resurs, nužno je odgovoriti na to pitanje. Ovdje ima prostora i za rad DORH-a oko utvrđivanja odgovornosti produženja resursa koji je nedvojbeno napravljen suprotno propisima jer takva sposobnost u RH ne postoji.

    To za sobom povlači lanac zapovjedne odgovornosti? Jeste li inzistirali na rješavanju i potpunoj istrazi? Jesmo li uopće imali zrakoplova koji bi letjeli taj dan?

    Jasno da su u sustavu svi odgovorni za ovaj događaj, počevši s vrhovnim zapovjednikom, ministrom obrane, načelnikom GS OS RH i zapovjednikom HRZ i PZO. Ovaj put nije u pitanju samo zapovjedna odgovornost nego i kaznena zbog ugrožavanje sigurnosti pilota HRZ-a i života i imovine građana RH a po Kaznenom zakonu RH (članak 20., članak 23., članak 29, članak 29). Na osnovi njihovih izjava danih u medijima jasno je vidljivo o kakvoj se odgovornosti radi. Po mom osobnom uvjerenju a nakon javno danih izjava odgovornih osoba i državno odvjetništvo je trebalo samo reagirati.

    Kada pitate jesmo li imali dovoljno aviona za letenje toga dana, odgovor je vrlo jednostavan, ne jer su morali letjeli avioni poput ovoga, u stanju u kojemu su se nalazili, neispravni za letenje a želja je bila prikazati kako je remont napravljen kvalitetno i da raspolažemo ovim brojem aviona. No vrijeme ih je vrlo brzo demantiralo.

    Na sastanku Vijeća za obranu u Uredu predsjednice prije nekoliko dana se načelnik GS OS RH gen. Lovrić doimao zabrinutim, no izjavu za javnost dao je ministar Kotromanović, koja nije bila pesimistična i to: „Napravili smo sustav transparentne nabave, sustav upravljanja osobljem, riješili smo nekretnine, pokrenuli smo nove sustave, velike sustave vrijednosti, recimo modernizacije, tako da smo modernizirali i helikoptere i avione, sada ulažemo sto milijuna kuna u radarski sustav, modernizirali smo kopnene radare, kupujemo „haubice 155“ koje su najbolji tip oružja koji ima svega nekoliko zemalja NATO-a- I to stvarno ćemo imati jaku kopnenu vojsku. Imat ćemo 126 Patria tijekom ove godine. Ući će preko sto Patria u operativnu uporabu tako da ćemo podignuti mobilnost i zaštitu naših postrojbi. Dobili smo iz donacije 212 vozila koja su moćna, to su borbena vozila. Za mornaricu radimo pet obalnih, oklopnih brodova nakon 10-tak, 15-ak godina priče. I do kraja 2017. nabavit ćemo dva minilovca iz Njemačke, to radimo s našim strateškim partnerima. Recimo, samo u infrastrukturu smo ubacili preko 170 milijuna kuna godišnje. Uložili smo u infrastrukturu HRZ-a 70 milijuna kuna. Mi smo puno sredstava uštedjeli na nabavi i to smo reinvestirali u druge projekte. Na takav način, s obzirom na proračun koji imamo, mi smo uspjeli napraviti taj jedan korak više u odnosu na ono što smo imali prije“. Vaše mišljenje?

    Kada čovjek sluša ovakve izjave a nije upućen u stvarnost, dođe mu da izrazi sve riječi hvale. No moje iskustvo i poznavanje sustava ne daje mi puno optimizma za budućnost jer nakon ovakvih izjava stanje je obično bivalo posve drukčije, smanjenje razine borbene spremnosti. Ono što meni nije jasno jest činjenica da gašenja određenih sposobnosti i razvoja novih, a to se upravo događa, nastaje u uvjetima nepostojanja ključnih dokumenata obrane, npr. „Strategije nacionalne sigurnosti“ koji jasno treba dati smjernice koje su to sposobnosti nužne za obranu RH i na koji način će RH odgovoriti modernim obrambenim izazovima. Ja bih prije svega postavio jasno pitanje tko je odredio i na temelju čega kako će izgledati OS RH i je li svjestan kakav rizik preuzima a još čudnije da ih nitko za to nije ništa pitao? Mislim da će na to vrlo brzo morati odgovoriti Vrhovnoj zapovjednici OS RH.

    Što se tiče odgovornosti zbog ostanka bez test pilota i instruktora letenja Krila Oluje, ministar obrane RH je rekao kako uvijek postoji krivnja i odgovornost ali će on reći bitnije stvari a to je „da želimo imati i imat ćemo borbeno zrakoplovstvo. I da ćemo dobit ove Kiowe, koji su izvidnički napadni helikopteri, od SAD-a? Kupit ćemo Black Hawke, uložit ćemo u infrastrukturu u HRZ još jako puno, sada dubinski snimamo stanje u HRZ-u. Donijet ćemo novi pravilnik o letenju, o letačkim dodatcima. Nama je cilj u roku dva do tri mjeseca snimiti sve probleme vezane za HRZ i na taj način stvoriti bolje uvjete, personalne, materijalne, infrastrukturu i donijeti ono što najviše zanima pilote, a to je novu tehniku na kojoj će se letjeti i obučavati“. Kako su Vama svi navedeni segmenti poznati, jesu li realni i jesu li takve procjene i studije trebali donijeti na sastanak s predsjednicom?

    Jasno da su trebali doći kod Predsjednice s mogućim rješenjima. Ja u tome upravo i vidim jedan od ključnih problema, a to je netočno izvješćivanje najviših vojnih zapovjednika o stvarnom stanju spremnosti OS RH. Nadam se da će Vrhovna zapovjednica zatražiti izvješće o stanju borbene spremnosti OS RH i da će joj to biti prezentirano, nadam se realno.


    Što se tiče dokumenata i studija, na razini HRZ i PZO postoje dokumenti koji precizno, stručno i realno analiziraju stanje i predlažu moguća rješenja. Sve je davno rečeno i napisano. Umjesto toga, odluke o ukidanju određenih sposobnosti donosile su se proizvoljno, rekao bih metodom pokušaja i pogreške.

    I opet bih se vratio na početak našeg razgovora i sada možda jasnije odgovorio na vaše pitanje zašto odlaze piloti iz HRZ i PZO, odnosno odgovor je sam po sebi jasan: ne vide nikakvu perspektivu zračnih snaga. Istovremeno ovo znači i gubitak sposobnosti zaštite zračnog prostora RH što se nikako ne smije dogoditi jer obrana nema cijenu i nikada se ne smije dovesti u pitanje. Hrvatski narod nikome za to nije dao mandat.

    Kada govorimo o posljedicama napuštanja pilota, bitno je napomenuti da je ono višestruko; veliki novac poreznih obveznika RH uložen je u njihovo školovanje i osposobljavanje; njihovim odlaskom bitno je narušena borbena spremnost; umanjene su mogućnosti daljnje izobrazbe a samim tim i odgovornost onih koji upravljaju sustavom je velika i za to moraju snositi posljedice.

    Piše: Dubravka Vidak/ Foto: Hrvatski vojnik

    Roman_Stefic

    Posts : 98
    Join date : 04.03.2016
    Age : 44
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Roman_Stefic on pet pro 30, 2016 8:18 pm

    znači ...


    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on ned sij 01, 2017 5:29 pm

    Procitati pazljivo: http://www.hop.com.hr/2017/01/01/kronologija-rada-sterna-i-dragicevica-koja-je-dovela-do-propasti-ina-e/

    DAVOR ŠTERN i TOMISLAV DRAGIČEVIĆ- KRONOLOGIJA PROPASTI INA-e



    HRT nudi na svojim medijskim stranicama bljuvotine o INA-i. Te bljuvotine iznose ljudi koji su upropastili INA-u. Štern i Dragičević. Zanimljivo da niti jedan dobro plaćeni novinar HRT-a (našim novcima) nikada njih nije upitao zbog čega su danas za kupnju nečega što su ispod cijene prodali?! Ako oni ne lupetaju gluposti, onda se javi Kardum, veliki stručnjak za INA-u na HRT-u, koji je nekada bio obični glasnogovornik zagrebačke burze i pravnik po naobrazbi. Niti se razumije u ekonomiju, a još manje u logiku. Nakon što je komunistička elita pokrala INA-u ovaj glasnogovornik tih štetočina tvrdi da INA više nije strateška tvrtka. Kako bi i bila ovako uništena. Ipak kad bi komunistička lopovska elita vratila ukradeno, situacija bi sigurno bila drugačija.

    - Nema dana da se na TV ekranu, isključivo cenzuriranih programa HRT, RTL, NOVA, ne pojavi naftni stručnjak Davor Štern, koji spremno odgovara na sva pitanja novinara, u svezi INA-e. Zamislite, ima čak i prijedlog rješenja spora Vlada RH – MOL, zaboravljajući na svoje prstiće u tom „ pekmezu „ ( bolje rečeno od nogu do laktova ). Gospodin Tomislav Dragičević se manje pojavljuje na TV ekranima, oprezniji je u procjenama vrijednosti sadašnje INA-e, sjetivši se svoje, zdušne deset godišnje uloge u tom „ pekmezu „. Iz kratkog pregleda i usporedbe, dvojce „ velikana „ u upravljačkom tijelu INA-e, može se zaključiti da imaju puno zajedničkog. OBA su vrhunski stručnjaci za „ pekmez ala INA „. Pravi DUO. Tužno, žalosno i sramotno! analizirao je Nikola Kovačević, dipl.oec, direktor INA-e.

    DAVOR ŠTERN i TOMISLAV DRAGIČEVIĆ- KRONOLOGIJA PROPASTI INA-e

    Predsjednik Vlade RH od 11.1995. do 11.1999.godine Zlatko Mateša,
    Od 2000. – 2004. Ivica Račan
    Od 2004. –  2011. Ivo Sanader i Jadranka Kosor

    Predsjednik N.O. INA-e od 1995. – 1997. Hrvoje Šarinić, predstojnik Ureda predsjed. RH
    Od 1997. – 01.1999. Dinko Zidarević

    - - - - - - - - - - - Slavko Linić / Aksentijević - - - - - - - - - - - - - - - -


    - 1976 – 1986. INA- Commerce Moskva do 11.1995. direktor Sektora za razvoj i istr.
    – 1994. direktor predst. Philipp Brother od 11.1995. Pomoćnik GD INA-e za strateg
    - pomoćnik ministra vanjskih poslova RH razvitak, istraživanje i koordin.
    ministar bez portfelja u Vladi RH investicija

    - 11.1995. – 04.1997. Ministar gospodarstva RH    01.03.2000.-09.06.2009. Predsj. Uprave INE
    - 04.1997. – 01.03.2000. Gen.direktor INA-e          2009. postaje članom Uprave INA-e
    Odlazi iz INA-e,
    23.10.2010. predsjednik N.O. INA-e
    1991 osnovan SHELL d.o.o Zagreb, plan razvoja 1997-2001. godine ( 50 BP ), nakon tri godine bezuspješne borbe s administracijom odlaze iz Hrvatske,
    - INA i OMV osnivaju poduzeće INA-OMV Projekti u mješovitom vlasništvu,
    1992-  INA i OMV postaju vlasnici ISTRABENZ,
    - OMV iskazuje zanimanje za dokapitalizaciju u riječkoj rafineriji,
    - OMV-Istra d.o.o Koper prerađuje u Raf. Rijeka 0,5 miliona tona nafte,
    - ETILEN ( INA NAFTAPLN ) ulazi u INA-OKI, pa u INA-Polimer, 1997. izlaze iz INA-e kao POLIMERI d.o.o.,1998. kuponska privatizacija – 3 PIF, od 2000. DIOKI sa temeljnim kapitalom 2.021.029.000 kn ( 4 miliona dionica u vrijednosti 500 kn ),</li>

    - 12.1995.  Predsjednik RH, dr. F. Tuđman dao potporu ininoj delegaciji INA RAZVOJNA STRATEGIJA DO 2000. GODINE – Londonska burza, dionički kapital 2,391 milijarda DM,</p>
    - 02.1996.  INA i YUKOS potpisali memorandum o poslovnoj suradnji,</p>
    - 01.1997. PROVEDENO FINANCIJSKO RESTRUKTURIRANJE INA-e – INA i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka potpisali Ugovor  koji podrazumijeva radikalno bilančne promjene INA-e ( STRUKTURA VLASNIŠTVA INA-e 1993. godine )</p>
    - 02.1998.  INA i MOL razmjenjuju iskustva u procesu privatizacije,</p>
    - 10.1998.  INA i LUKOIL osnivaju zajedničko poduzeće LUK-INA, likvidacija 2001. godine,</p>
    - 10.1998.  Međun. konferencija u Dubrovniku – najava prodaje INA-e   (  Vlada RH:  U PRODAJI OBITELJSKIH DRAGOCIJENOSTI VODITIĆE RAČUNA O NACIONALNOM I SOCIJALNOM INTERESU. NAJVEĆE ISKUŠENJE BITI ĆE PROCJENA VRIJEDNOSTI INE – POVJERENO DEUTSCHE BANK ),
    - 10.1998. SING INA-e, MODEL PRIVATIZACIJE INA-e,
    - 11.1998. INA od SIDANCA kupuje sibirska naftna polja „ Bijele noći „,

    1998"
    - U likvidaciji INA-OMV Projekti (50%), Avanti Zgb (30%), Zgb. poslovna škola (16%)
    - 05.2000. Gl. skupština INA-e daje razrješnicu Upravi – Davor Štern – ostvaren gubitak u poslovanju u iznosu 1,64 milijarde kn i nenaplaćene realizacije 1,5 milijarde kn,
    - INA d.d. ostvarila je za 1997. godinu dobit 215 miliona kn, a1998. godine 103 miliona kn, dok je INA Grupa 1997. godine ostvarila dobit 509 miliona kn, a 1998. godine 328 miliona kn

    ZATEČENO STANJE 1997. GODINE: Uređeno tržište i uvjeti prodaje derivata na hrvatskom tržištu
    (uvjeti prodaje, naputak, ugovor o prodaji, aneksi ugovoru, osiguranje naplate, OMV najveći kupac derivata, BP najveći strani kupac aviogoriva zainteresiran za investiranje u Avioservise ),

    Od 2000. do 2009. godine  Predsjednik Uprave INA-e Tomislav Dragičević:
    Odgovornost Tomislava Dragičevića,

    Izjava Predsjednika N.O. INA-e: Niti jedna Vlada RH nije ga opravdano mogla smijeniti, ni I. Račana niti I. Sanadera,
    Revizorsko izvješće,

    ZAJEDNIČKO:
    - Stane Dolanc – Jaku i moćnu Hrvatsku možemo jedino uništiti ako načnemo i uništimo INA-u. Taj model je sada završen u RH. Jesu li to isti ljudi koji su zdušno pomagali S. Dolancu u Beogradu.

    Kakovo stanje ste zatekli prilikom primopredaje i gdje je zapisnik o primopredaji?
    Dali ste podnosili prijave zbog navedenih nepravilnosti, kako su one završavale?</li>
    Što je sa ljudima koje ste smjenjivali i igrali se njihovim sudbinama – djelatnici koji su dali najveći doprinos u izgradnji VELIKE INA-e, a poglavito od 1990. godine?
    Vaše učešće u Prijedlogu Zakona o privatizaciji INA-e i konačnom tekstu ( iz INA-e izlazi nacionalno dobro Transport i skladište prirod. plina OKOLI i HOSTIN – hoteli,odmarališta)
    Vaše učešće u procijeni vrijednosti INA-e, odnosno „ doprinos „ u njenom povećanju ili smanjenju vrijednosti.</li>
    Suradnja INA-OMV: upitno odustajanje od zajedničkog projekta, ako je otišao iz RH izgradivši 64 benzinska servisa ( imao plan sa INA-om 100 benzinskih servisa,nije bio konkurencija jer je prodavao isključivo derivate proizvedene u raf. INA-e )???

    Obustavljanje poslovanja INA-e je pravno pitanje, ali svi pokazatelji ne idu u prilog strateškom partneru MOL-u ( DORH i Vlada RH imaju sve elemente da izmjene dioničarski ugovor i dovedu upravljanje INA-om isključivo u hrvatskom interesu.
    Kako Vlada Mađarske čvrsto stoji iza MOL-a – „ TO JE DIRANJE U NACIONALNI INTERES MAĐARSKE „, izjavljuje predsjednik vlade.

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on uto sij 10, 2017 10:36 pm

    http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kako-su-darinko-bago-i-sverceri-oruzja-unistili-hrvatsku-vojnu-industriju-988148/#axzz4Usj1ea2S

    Igor Soban/PIXSELLIgor Soban/PIXSELL

    NEPOZNATA PRIČA O KONČARU



    Kako su Darinko Bago i šverceri oružja uništili hrvatsku vojnu industriju



    Autor: Ivan Domagoj ZovkoUtorak, 03. Siječanj 2017. u 21:09

    'Končar - Proizvodnja posebne namjene' dobio je zeleno svjetlo za proizvodnju svih vrsta naoružanja i vojne opreme koja je mogla koristiti tada neopremljenoj Hrvatskoj vojsci. 'Končar - Poduzeće posebne namjene' promijenio je naziv u 'Končar - Specijalni uređaji i sistemi' ili skraćeno - 'Končar SUS'. Tada je krenuo bum hrvatskog znanja i hrvatske pameti, koji je do danas ostao nevaloriziran na pravi način

    Ovo je priča o najboljem hrvatskom vojnom poduzeću, do koje smo došli razgovarajući s bivšim djelatnicima tog poduzeća, s djelatnicima MORH-a i na temelju dostupnih podataka iz raznih izvora. Mada će u tekstu biti izneseno i dosta tehničkih podataka, ne bojte se, ništa od napisanog nije vojna tajna, jer je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske odlučilo da to poduzeće može ići u stečaj i može ga kupiti bilo tko, sa svom dokumentacijom o vojnim proizvodima. No, krenimo redom.

    „Končar – Elektroindustrija“ i tadašnji SSNO iz Beograda, osnovali su 1985. poduzeće „Končar – Poduzeće posebne namjene“, koje je trebalo proizvoditi sustav A85, u stvari oklopno vozilo za protuavionsku obranu pod nazivom „Strela 10“. Oklopno vozilo se trebalo proizvoditi u „Končaru“, a samonavođene rakete bi se nabavljale u zemljama bivšeg SSSR-a. Kako je tada u intervjuu u Nedjeljnom jutarnjem listu tvrdio Marjan Tomulić, jedan od umiješanih u nabavu naoružanja u vrijeme rata, za to je postojala prešutna suglasnost Rusije. Na lokaciji „Končara“, na Fallerovom šetalištu u Zagrebu, izgrađena je potpuno nova zgrada namijenjena razvoju i proizvodnji programa A85 – oklopnog vozila za „Strelu 10“.

    Nabavljena je tada najmodernija oprema za proizvodnju (laser i obradni centri firme „Mazak“ iz Japana), zaposleni su najkvalitetniji inženjeri unutar sustava „Končar“ i izvana. Firma je proizvela i isporučila nekoliko vozila JNA, a čak su tri vozila, u organizaciji tadašnjih tajnih službi (ili se barem tako pričalo), bila isporučena kada je Domovinski rat već počeo.

    Tvornica je dočekala rat u nejasnoj poziciji. Ispred tadašnje Vlade je Zvonimir Medvedović, ministar za robni promet, posjetio tvornicu i omalovažavao djelatnike i poduzeće, te im govorio neka zaborave proizvodnju, jer će Hrvatska za nekoliko mjeseci biti u NATO-u, a sve što radi tvornica je program Varšavskog ugovora. Međutim, razvoj događaja u Hrvatskoj nije dao ministru za pravo.

    Nakon nekoliko mjeseci rada bez plaće, „Končar – Proizvodnja posebne namjene“ dobio je zeleno svjetlo za nastavak proizvodnje. I to ne samo za nastavak proizvodnje „Strele 10“, nego svih vrsta naoružanja i vojne opreme koju može proizvesti, a što može koristiti tada neopremljenoj Hrvatskoj vojsci. „Končar- Poduzeće posebne namjene“ promijenio je naziv u „Končar – Specijalni uređaji i sistemi“ ili skraćeno – „Končar SUS“. Tada je krenuo bum hrvatskog znanja i hrvatske pameti, koji je do danas ostao nevaloriziran na pravi način.


    Oklopno vozilo i sustav ‘Strela 10’

    Način funkcioniranja oklopnog vozila i sustava „Strela 10“, pokazuju da je to bio jedan od najsloženijih proizvoda koji su se radili u bivšoj Jugoslaviji. Operater u oklopnom vozilu je dolazeći avion samo trebao naći na radaru, a sve ostalo je odrađivalo samo vozilo i software. „Končar SUS“ je završno ispitivanje vozila – gađanje – provodio na Rtu Kamenjak kod Pule, a gađali su se tzv. imitatori cilja, rakete dužine 80 centimetara, kao zamjena za vojne avione. Nikada, ni na jednom ispitivanju završenog vozila, nije bilo promašaja.



    Najkvalitetniji kadrovi u Zagrebu

    Istodobno je na čelo poduzeća, umjesto direktora Mandžurova, doveden Blago Brkić, doktor znanosti, ali i vrhunski praktičar s velikim iskustvom u organiziranju proizvodnje u velikim sustavima.

    Zbog situacije u Bosni i Hercegovini, Blago Brkić je uspio dovesti najkvalitetnije kadrove iz područja kemije, proizvodnje raketnih goriva i eksploziva, od kojih je većina imala specijalizaciju u Americi. To je bio kadar koji u Hrvatskoj do tada nije postojao (mr. Milan Sučić, mr. Sanko Bakija, Jozo Baković, dr. Vinko Pavelić i drugi).

    U „Končar-SUS-u“ je situacija zatekla i jednog od najboljih vojnih kontrolora tadašnjeg SSNO-a, koji je magistrirao na najkvalitetnijim učilištima u Engleskoj, danas pokojnog Zlatka Modrića. Njegova uloga u kontroli proizvodnje i kontroli kvalitete gotovih proizvoda, bila je neprocjenjiva, posebno u proizvodnji najkompliciranijih proizvoda, minskih i raketnih upaljača, koju je sam vodio.

    „Končar SUS“ je toliko bio siguran u svoju proizvodnju da je, što tadašnji Zagrepčani nisu znali, jer ne bi mirno spavali, svoju proizvodnju smjestio u bivšu Tvornicu računskih strojeva, u srcu Zagreba, između Hebrangove i Žerjavićeve ulice.

    Dokaz sigurnosti

    Pravu veličinu i sigurnost koju je Modrićev rad davao „Končarevoj“ proizvodnji, pokazala je i situacija u kojoj je zahrđala velika količina minskih upaljača na skladištu MORH-a.

    Načelnik logistike je tada nazvao upravu „Končar – SUS-a“ i rekao da će svi biti kažnjeni ukoliko se dokaže greška. Tadašnji zamjenik direktora je samo pitao magistra Modrića, je li rađena izlazna kontrola. Nakon toga je nazvao načelnika logistike i rekao da vrati svaki takav upaljač i da će ga stostruko nadoknaditi. Naime, zbog potreba rata, u vojnu proizvodnju su se uključivali brojni privatnici radi zarade, ali nisu znali što znači vojna proizvodnja.

    Dok su upaljači slani na front i potrošeni u kratkom roku, funkcionirali su, no, čim bi vojne akcije zastale, zahrđali su na skladištu. „Končar – SUS“ je, zahvaljujući strogo propisanoj površinskoj zaštiti dijelova, a uz to i kvalitetnoj izlaznoj kontroli, uvijek isporučivao proizvode koji su funkcionirali i na minus 50 stupnjeva.

    Blago Brkić je oko sebe okupio kvalitetan tim suradnika za sva područja poslovanja (za elektroniku – Miroslava Vučetića i Julija Franina, za strojarstvo – Ivana Brsca, Vlatka Rajića, Zdenka Malenicu, Josipa Kovačevića, Franju Kršinića, Dalibora Burnaća, Milivoja Samojlovića, za nabavu i organizaciju poslovanja – Ivana Čarapinu, Zorana Ležaića). Brkić nije bježao ni od angažiranja vanjskih privatnih firmi (Ernest Major, Mladen Kračun, Stjepan Budinski, kojima je, iako su bili privatnici, ipak bila važnija obrana Hrvatske od profita), te stvorio jezgru oko koje će se stvoriti najbolje vojno poduzeće, u svjetskim razmjerima, čak i prema mišljenju stranih partnera koji su ga posjećivali.

    O poduzeću s divljenjem

    Nije bilo ministra obrane, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana, koji su došli u posjet poduzeću, a da o njemu nisu s divljenjem pričali.

    Prilikom jednog obilaska, general Anton Tus se čudio kako djelatnici nisu dobili nikakva priznanja od države za svoj rad. Pokojni general Zvonimir Červenko je, pak, rekao Upravi da će pojesti minski upaljač, ako ga uspiju proizvesti za tri mjeseca, znajući koliko je to složen proizvod. Prilikom sljedećeg posjeta nakon tri mjeseca, na tanjuru mu je, u šali, bio serviran minski upaljač s vilicom i nožem…

           

    Kasnija je situacija pokazala, ne samo da djelatnici nisu dobili nikakvo priznanje, nego su se Ministarstvo obrane i „Končar“ pod vodstvom Darinka Bage, grubo poigrali njihovim sudbinama…

    Uređaji vrhunske preciznosti

    U početku su proizvodnja i usvajanje neophodnih proizvoda za potrebe Hrvatske vojske krenuli strelovitom brzinom. JNA u povlačenju nije odnijela lansere i mine, ali je uništila ili odnijela ciljničke sprave koje su omogućavale precizna gađanja. Tako su prvi proizvodi koji su bili neophodni Hrvatskoj vojsci za uspješno ratovanje bile ciljničke sprave za minobacače, koje je do tada za potrebe JNA proizvodila samo firma „Zrak“ iz Sarajeva.

    „Končar SUS“ je u roku tri mjeseca razvio i proizveo nišanske sprave i to nišanske sprave koje su bile puno kvalitetnije od onih sarajevskog proizvođača. Za nišanske sprave su bile uvezene radioaktivne libele, pa nisu trebali dodatni izvori za osvjetljenje. Nišanske sprave koje su se proizvodile, imale su preciznost 0,5 °, za razliku od „Zrakovih“, koje su imale preciznost od 1 °. Najzaslužniji za to su bili inženjeri Tomislav Čimić i Vlatko Rajić, voditelj programa. Prve nišanske sprave, još svježe obojene, iz proizvodnje su uzimali saborski zastupnici i odnosili ih sa sobom na teren, za potrebe Hrvatske vojske.

    Prepričavala se anegdota kako je „Končar SUS“ za jednu hitnu akciju dostavio vojsci nekompletne nišanske sprave. Moralo se zapovjednicima pojašnjavati da su u te sprave ugrađene radioaktivne libele, pa neki od onih dijelova na koje su naučili nisu više bili potrebni. Povratne informacije su bile izvrsne – vojnici su slali pozdrave i govorili kako im više nije potrebno po pet šest mina da pogode cilj.


    Naklonjenost istočne Europe…

    Istodobno se radilo i na razvoju i proizvodnji raketnog i minobacačkog streljiva. Vrlo brzo je napravljena prototipna serija rakete 128 mm (inženjeri Milan Sučić i Josip Kovačević) i usvojena je serijska proizvodnja.

    Proizvodnja je bila moguća, jer je tadašnji ministar financija, Jozo Martinović, uz suglasnost tadašnjeg načelnika logistike, kasnijeg generala Ivana Čermaka, odobrio sredstva za nabavu sirovina za proizvodnju raketnog goriva i TNT-a po hitnom postupku (oko 560.000 DM). Treba naglasiti da se tom proizvodnjom, nije samo razvijao proizvodni program za potrebe vojske u Hrvatskoj, nego se uspjela sačuvati i srednja Bosna, odnosno Vitez u srednjoj Bosni, gdje je u tvornici „Vitezit“ bila i sva proizvodnja eksplozivnih stvari.


    U toku postajanja tvornice „Končar SUS“, razvijena je velika paleta proizvoda, dok su suradnjom s njom, u najtežoj krizi i u vrijeme rata, uspjela preživjeti brojna druga „Končareva“ poduzeća, te brojni mali privatni kooperanti. Kada su „Končar“ i MORH, svojom antiproizvođačkom logikom, uništili „Končar SUS“, polako su prestajala s radom i neka druga poduzeća unutar „Končara“, poput „Končar – Malih kućanskih aparata“, „Alatnice“ i sl.

    Nakon što je Vitez pao u okruženje neprijateljske vojske, „Končar SUS“ ipak nije stao s proizvodnjom. Pronašli su se drugi izvori raketnog goriva i eksploziva u inozemstvu, u zemljama istočne Europe. Sigurno je da se to nije moglo odraditi bez znanja najveće od njih, pa je pitanje – treba li je i danas smatrati baš tako nenaklonjenoj hrvatskoj državi?

    Proizvodni program „Končar – SUS-a“ bio je impozantan, a riječ je o proizvodnji koje nije bilo prije rata i koja je razvijena i usvojena u dvije, tri godine ratnih vremena. Proizvodila se „Osa 91“ za protuoklopnu borbu, bestrzajni top i metak 82 mm, već spomenuta raketa 128 mm (koja je proizvedena u količini većoj od 100.000 komada i bila je najvažnije sredstvo u Domovinskom ratu), desetine vrsta minskih i raketnih upaljača, pištolj za lansiranje protuavionske rakete „Strela 2M“. Za „Strelu 2M“ su napravljeni i izvori napajanja koji su omogućivali višestruko nišanjenje, koje s originalnim sovjetskim raketama nije bilo moguće, jer su imale uništivi kemijski izvor napajanja.

    Jedan od najboljih proizvoda bila je aktivno-reaktivna mina produženog dometa kalibra 120 mm, koja je letjela do 9 i pol kilometara. Mina se ispaljivala iz klasičnog minobacača, kakav je imala svaka postrojba. Da bi shvatili kvalitetu tog proizvoda, treba napomenuti da najveći europski proizvođač sličnih proizvoda, „Pretis“ iz Vogošća u Bosni i Hercegovini, ni do danas nije dostigao te domete.


    Proizvodnja protutenkovskog streljiva „Osa 90 mm“ razvijena je i usvojena u manje od dvije godine.


    Za razumijevanje tadašnje proizvodnje i atmosfere u „Končar SUS-u“, te koliko su djelatnici vjerovali u kvalitetu svog rada, treba napomenuti da je prvo ispaljivanje „Ose“ za protutenkovsku borbu, osobno, sa svoga ramena, ispalio voditelj projekta i kasniji direktor, Ivan Brzac.


    Bespilotne letjelice i šverc u MORH-u

    Dokaz kvalitete rada je i činjenica da, i pored stotine tisuća proizvedenih ubojitih sredstava, u pogonima „Končar SUS-a“ nije zabilježen niti jedan jedini incident u tijeku proizvodnje. To treba, donekle, zahvaliti i standardima vojne proizvodnje usvojenim prema protokolima bivše države, koja je i bila jedan od najvećih i najkvalitetnijih svjetskih proizvođača naoružanja i vojne opreme.

    Proizvodnja bespilotnih letjelica predstavljala je vrhunac tehnologije u svjetskoj industriji. Bespilotnu letjelicu su stručnjaci „Končar – SUS-a“ proizveli i uspješno testirali na aerodromu kod Ivanić Grada. Letjelica je mogla letjeti duboko u neprijateljski teritorij, a kamera je slala sliku u realnom vremenu zemaljskoj jedinici koja se nalazila u pokretnom vozilu. Kada je projekt pokazan članovima izraelske ekipe koji su bili u posjetu, iznenadili su se da „Končarevoj“ letjelici nije potrebna lansirna rampa (izraelske su se izbacivale s rampe na kamionu). Za proizvodnju bespilotne letjelice je čak bio potpisan i ugovor s ministarstvom obrane susjedne zemlje (nezaobilazni general Rojs je gurao projekt), ali kako nikada nije bio uplaćen avans, redovna proizvodnja nije ni započeta.

    Za potrebe Hrvatskog vijeća obrane, proizveden je i solarni punjač s akumulatorom, u obliku aktovke, za potrebe punjenja vojnih radio stanica u terenskim uvjetima, kako vojnici ne bi morali vući teške akumulatore.

    Koliko je „Končar SUS“ tada smetao trgovini i švercu naklonjenom Ministarstvu obrane pod vodstvom Vladimira Zagorca, pokazuje i slučaj s proizvodnjom detektora za otkrivanje mina i metalnih predmeta. Detektor, pod nazivom „Detektor mina DM-1“, ponuđen je Ministarstvu obrane po cijeni od 1999 DM po komadu (i u toj ponuđenoj cijeni „Končar SUS“ je imao izvanrednu zaradu, gotovo 100 posto). No, ponuda je odbijena, pa se i dalje nabavljao uvozni po cijeni od 6000 DM po komadu.



    ‘Ne šaljite me onim švercerima…’

    Koliko je bio neobičan način rada tadašnjeg Ministarstva obrane pokazuje i događaj kada je tadašnji zapovjednik Hrvatske vojske za Banovinu, Posavinu i Moslavinu, došao u „Končar SUS“ i direktoru ponudio 120.000 DM, za koje je rekao da ih ima u spremištu automobila kojim je došao. Novac je skupila dijaspora za obranu Siska, a za cijeli je iznos htio kupiti, koliko se moglo, raketa 128 mm. Kada mu je direktor rekao da poduzeće ne može uzeti novac, a da ne može niti robu izdati nekome bez naloga Ministarstva obrane, zapovjednik je odgovorio: „Ne šaljite me onim švercerima, past će Sisak“.

    Nikica Valentić odbio program zaštite od tuče!?

    U vrijeme razvoja i stvaranja respektabilne vojne proizvodnje, u „Končar SUS-u“ su razmišljali i o proizvodnji nakon završetka rata. Tako je razvijen vlastiti frekvencijski pretvarač, koji je u drugoj fazi ugrađen direktno na elektromotor i predstavljao je hit na najvećem svjetskom sajmu u Hannoveru. Međutim, nenaklonjenost Darinka Bage „Končar SUS-u“ i stalni nedostatak financijskih sredstava, onemogućio je njegovo patentiranje i pokretanje redovne proizvodnje.

    Drugi proizvod civilne namjene, bila je raketa protiv tuče, potpuno proizvedena u „Končaru“ (inž. Sanko Bakija i Milan Sučić). I ne samo raketa, „Končar SUS“ je tadašnjoj vladi Nikice Valentića poslao prijedlog potpune zaštite od tuče, koji je uključivao domaću proizvodnju raketa protiv tuče, ali i radare za predviđanje i praćenje tučonosnih oblaka. Nikada od Vlade nisu dobili odgovor. Rakete su se i dalje u glavnim komponentama kupovale preko Bugarske i kompletirale u Slavonskom Brodu, a kemijske komponente su izrađivane u Beogradu. A upravo su te rakete pobile više krava po slavonskim pašnjacima, nego što su razbile tučonosnih oblaka. Naime, imale su zastarjeli dvostupanjski motor koji bi često, prilikom izbacivanja iz cijevi lansera, raketi nekontrolirano mijenjao smjer. O tome i danas postoje izvješća u Hidrometeorološkom zavodu u Zagrebu.

    U svom djelovanju, direktor Blago Brkić je često dolazio u sukobe s tadašnjom Upravom „Končara“, na čelu s Vjekoslavom Srbom koja, za razliku od tvornice „Đuro Đaković“, nikada i nije htjela vojnu proizvodnju u sustavu „Končara“. Najveći sukobi su izbijali, jer je direktor tražio da se dobit ulaže u daljnju vojnu proizvodnju, dok je Uprava zahtijevala da se prebacuje na račun „Končar Holdinga“, kao dobit vlasnika. Zbog neprestanih sukoba, Uprava je smijenila Blaga Brkića i umjesto njega postavila dvočlanu Upravu – Ivana Brsca i Ivana Čarapinu. O kvaliteti rada direktora Blage Brkića dovoljno govori i činjenica da je kasnije sa svojim poduzećem „Brkić Izumi“, postao jedan od najboljih obrtnika u Hrvatskoj.



    Prevareni djelatnici prisilno u stečaj i na burzu

    Dolaskom Darinka Bage na čelo sustava „Končar“, situacija se još više pogoršala. Ministarstvo obrane, prestankom vojnih operacija, radilo je sve da se raskinu ugovori, te uništi i zatvori „Končar SUS“. Kasniji su događaji potvrdili da su za to imali i pristanak „Končar Holdinga“, na čelu s Darinkom Bagom. Ministarstvo obrane kasnilo je s plaćanjem isporučene robe, nije željelo preuzeti proizvedena sredstva naoružanja i vojne opreme, pa su nastali i sigurnosni problemi njihova skladištenja.

    Dvočlana uprava „Končar SUS-a“, uz izdašnu pomoć Ministarstva gospodarstva, uspjela je isplatiti plaće djelatnicima i poduzeće dovesti na „pozitivnu nulu“, s još važećim ugovorima s Ministarstvom obrane (oko 25 milijuna DM). Zanimljivo je da su veću pomoć imali u Ministarstvu gospodarstva, gdje su uspjeli dobiti sredstva zahvaljujući tadašnjoj pomoćnici Jasni Borić, uz preporuku pomoćnice ministra za privatizaciju, gospođe Emilije Rajić, nego u njima nadležnom Ministarstvu obrane…

    Uvidjevši da u MORH-u nema dobre volje za nastavljanjem vojne proizvodnje, a da Darinko Bago od „Končar SUS-a“ diže ruke, Ivan Čarapina i Ivan Brzac, zajednički su podnijeli ostavku, ne želeći biti pogrebnici tako kvalitetnog poduzeća u čijem su razvoju s ponosom sudjelovali u najtežim danima rata, radeći kao obični djelatnici i po 16 sati na dan. Mr. Ivan Čarapina je kasnije u medijima („Globus“) stavljen na listu najvećih trgovaca oružjem (24. mjesto), mada u svom životu nije ni prodao, niti kupio bilo kakvo oružje.

    Međutim, činjenica je da „Končar SUS“ ni u jednom trenutku nije imao zastoj u proizvodnji, mada je bilo sirovina koje su se otežano nabavljale zbog embarga. Tako se u tekstu u „Globusu“ navodi da je „pregovarao“ o nabavi samo navodećih raketa za „Strelu 10“. Točan podatak je da je „Končar SUS“ pregovarao o nabavi licence i dokumentacije za proizvodnju raketa za sustav „Strela 10“, za koji su oklopno vozilo već proizvodili.

    Potom je „Končar Holding“ doveo iz tvornice „Končar Alati“, Juru Miličića i s jednim od dvoje preostalih ekonomista u poduzeću, Anicom Horvat, imenovao novu Upravu. Njih dvoje su izabrani kao oni koji se neće protiviti odlukama Darinka Bage u uništenju „Končar SUS-a“. Zbog svojih zasluga u uništenju „Končar SUS-a“, Anica Horvat je kasnije dobila posao u MORH-u. Njih dvoje, zapravo, činili su sve da ugase „Končar SUS“…

    Ministarstvo obrane odbilo je preuzeti proizvedene rakete, a daljnja proizvodnja „Strele 10“, onemogućena je neplaćanjem dospjelih računa. „Končar Holding“ je već ranije preuzeo sve nekretnine poduzeća zbog duga još iz vremena direktora Blage Brkića koji nikada nije htio prenijeti dobit Holdingu, a poduzeće je predano Fondu za privatizaciju (prema kazivanju djelatnika). MORH je, ipak, preuzeo dio proizvedenih raketa, pa su iz te zarade djelatnicima isplaćene minimalne plaće.

    Svi razgovori o opstanku i budućnosti „Končar SUS-a“ nisu dali rezultat, pa su radnici odlučiti preuzeti stvar u svoje ruke. Zauzeli su zgradu, spavali su na stolovima, a čak su im i pripadnici Hrvatske vojske, koji su znali vrijednost poduzeća i njegove proizvodnje, pomagali i dostavljali vreće za spavanje. Čak su i tada uspijevali nešto zarađivati, zahvaljujući laseru i drugoj modernoj opremi koju su imali.

    Međutim, „Končar Holding“, na čelu s Darinkom Bagom, isključio im je struju i vodu u objektu koji su zauzeli, a tek je nakon upozorenja o potencijalnom izvoru zaraze, poslao doktoricu i ponovno uključio struju i vodu. Čak im je kasnije organizirao i dostavu hrane o svom trošku.

    Iako je „Končar SUS“ bio na listi poduzeća od posebnog državnog interesa, MORH je dao suglasnost za odlazak poduzeća u stečaj, bez obzira što bi svaki dokument u „Končar SUS-u“ morao biti dijelom vojne tajne u svakoj normalnoj državi.

    Stečajna upraviteljica, legendarna Blanka Tuđen Mazut, tražila je od djelatnika da strojeve i proizvodnju presele na prostore „Končara“ na Borongaju i u Sesvetskom Kraljevcu, a zatražila je i da joj naprave prijedlog proizvodnje i plan rada za opstanak poduzeća (stečaj s preustrojem). Jedna srijeda je bila dogovorena kao dan do kada su joj trebali donijeti program. Uvjereni u nastavak proizvodnje, djelatnici su došli sa svojim planom, ali ih je stečajna upraviteljica dočekala na ulazu sa zaštitarima i podijelila radne knjižice, ne dopustivši im ni da iz ureda uzmu osobne stvari.

    Kasnije je Blanka Tuđen Mazut osuđena na zatvorsku kaznu zbog drugog stečaja, što djelatnike „Končar SUS-a“ uopće nije iznenadilo.

    Bago bi opet vojnu proizvodnju u ‘Končaru’?

    Zanimljivo je istaknuti da je „Končar SUS“ prodan u stečajnom postupku za 2,5 milijuna kuna, bez obveze zbrinjavanja radnika, a „Končar Holding“ se nije ni javio na natječaj. Pritom je sama dokumentacija poduzeća morala vrijediti stostruko više.

    Kupac je bila firma TIBO, na čelu s direktorom Josipom Milkovićem, koji je znao vrijednost „Končar SUS-a“. TIBO je tada bio u sastavu Brodogradilišta „3. maj“ iz Rijeke i proizvodio je raketu „Grad“. Pritom je laser, koji mu je bio potreban za proizvodnju odvezao u svoje hale u Rijeci, a svu dokumentaciju, opremu i alat smjestio u skladišta „Astre“ u Velikoj Gorici. Od novca su djelatnicima isplaćeni minimalci i otpremnine članovima Uprave. Dio djelatnika je prešao raditi u Ministarstvo obrane, gdje rade i danas, a većina je završila na burzi.

    Valja naglasiti da se niti jedan od djelatnika „Končar SUS-a“, nikada nije pojavio ni u kakvoj aferi, a za to su imali bezbroj prilika. Jednostavno, bilo su to obični mali ljudi iz naroda, koji su na svoj način dali doprinos obrani i stvaranju hrvatske države. Jedina njihova zadovoljština, bila je slobodna Hrvatska i svijest koliko su oni sami tome doprinijeli. I n kraju razočaranje u državu koju su nesebično, radeći sve te godine, bez dana odmora, stvarali.

    Bez priznanja u Hrvatskoj!

    U jednom od najpopularnijih sastajališta u Beču, gostionici „Alt Wien“, koju je vodio popularni i u Beču omiljeni Hrvat, Ive iz Novigrada, sastala se svojedobno ekipa od 12 djelatnika „Končar SUS-a“, od kojih većina inženjera i direktora. Popularni ugostitelj Ive je stalno dosipao „achtele“, bijelo vino 125 mm, i navaljivao da se pije. Kada su namjeravali krenuti, tadašnji direktor financija „Končar SUS-a“, je pitao: „Ive, koliko smo ti dužni?“ Odgovor je bio: „Ma i ja sam neki direktor ovdje, kuća časti! Oslobođen je moj Novigrad, a ja znam koliko ste u tome i vi sudjelovali!“ To je bila zadovoljština tih malih ljudi – jedan Ive, mali konobar u Beču, shvatio je što su oni dali, a priznanje u Hrvatskoj nikada nisu dobili!

    Tužna priča o sudbini možda najboljeg poduzeća u povijesti hrvatske države, pokazuje svu snagu svojedobnog švercerskog lobija unutar Ministarstva obrane i Vlade Republike Hrvatske. Uništavanjem takve jedinstvene proizvodnje, postavlja i pitanje: čije je interese tada štitio „Končar Holding“ i njegov tadašnji i današnji predsjednik Uprave, Darinko Bago? Kažu za njega da je uspješan direktor i predsjednik Udruženja izvoznika!? A isti je taj Darinko Bago prije tri godine, u jednom razgovoru za medije izjavio da će tražiti sastanak s Ministarstvom obrane, jer želi pokrenuti vojnu proizvodnju u „Končaru“!? Je li se nekome naglo probudilo domoljublje ili je već toliko dionica preuzeto, da se sada može „Končar“ pustiti i da se slobodno razvija, bez sitnih interesa…?

    A svu bezrazložnost uništavanja ovakve proizvodnje, potvrđuje i današnje poslovanje poduzeća vojne proizvodnje u zemljama bivše Jugoslavije, koja imaju svu proizvodnju rasprodanu više godina unaprijed…

    Raspolažemo informacijama da je sva dokumentacija poduzeća „Končar SUS“ pohranjena u nekoliko kontejnera u poduzeću TIBO u Rijeci, da je većina bivših djelatnika poduzeća još na raspolaganju, od kojih neki zaposleni i u Ministarstvu obrane.

    Hoće li se naći neka pametna Vlada da ponovno okupi hrvatsku pamet i znanje, pa da pokretanjem barem jednog ili dva i danas aktualna proizvoda iz proizvodnog programa „Končar SUS-a“, ponovno pokrene vojnu proizvodnju u Hrvatskoj, proizvodnju koja pokreće tehnološki napredak svih drugih grana industrije…?

    Autor: Ivan Domagoj ZovkoUtorak, 03. Siječanj 2017. u 21:09

    ima i neka ispravka ali da se naci kod objavljivaca ...

    Admin
    Admin

    Posts : 322
    Join date : 04.03.2016
    Age : 37
    Location : Zagreb

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Admin on sub sij 14, 2017 12:46 am

    i ovo je jedna odlican nacin kako unistiti ljude - porezi

    sad dobro pogledajte gdje smo - imamo skoro najvisi porez a zajedno smo sa Svedskom i Danskom ... ludilo! indirektni porezi su jos jedan udar na ionako slabu situaciju


    Sponsored content

    Re: Kako rusiti Hrvatsku ...

    Postaj by Sponsored content Today at 6:04 pm


      Sada je: uto sij 17, 2017 6:04 pm.