Royal-Cravates

Welcome to Croatian military forum: Royal-Cravates

Croatian military forum


    Hrvatska Vojna Povijest - prije AU

    Share

    phz_2k

    Posts : 15
    Join date : 23.04.2016
    Age : 36

    Hrvatska Vojna Povijest - prije AU

    Postaj by phz_2k on ned ruj 04, 2016 9:11 pm

    Obljetnica Sigetske bitke u Zrinu



    Povodom 450. obljetnice Sigetske bitke i pogibije Nikole Šubića Zrinskog u nedjelju je, na utvrdi u Zrinu u kojoj je taj hrvatski nacionalni junak rođen 1508., svečano otkrivena spomen-ploča u njegovu čast, rad akademskog kipara Ante Jurkića.

    Ploču su otkrili ministar kulture Zlatko Hasanbegović i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, priopćeno je iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

    “Nikola Šubić Zrinski postao je važan simbol hrvatske nacije, identiteta, otpora, požrtovanja i hrvatske težnje za samostalnošću. Važno je da svaka nacija ima u svom identitetu takav simbol i da ga njeguje. Taj je simbol bio važan i u Domovinskom ratu kada se Hrvatska obranila zahvaljujući hrvatskim braniteljima koji su, kao i Zrinski, bili spremni žrtvovati vlastiti život. Bez njih svi naši napori bili bi uzaludni”, kazao je Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je ujedno i predsjednik Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke.

    Kusić je istaknuo i važnost Zrina kao mjesta po kojem je obitelj Šubić dobila prezime Zrinski, nazvavši ga jednim od svetih mjesta hrvatske nacije, identiteta i kulture, kao što su to i hrvatski kraljevski gradovi Nin, Knin i Solin. Podsjetio je i na činjenicu da su Šubići jedno od najstarijih hrvatskih plemena s ishodištem u Bribiru čiji pripadnik je je bio i Pavao Šubić, jedan od najmoćnijih i najvećih banova u hrvatskoj povijesti. “Loza Šubića povezuje hrvatski državnopravni identitet i kontinuitet sve do 12. stoljeća. Šubići, a kasnije Zrinski, objedinili su hrvatske krajeve, od Bribira i Zrina do Čakovca, Ozlja, Čabra i Bakra. Radi se o obitelji koja zaslužuje epitet kraljevske obitelji”, poručio je akademik Kusić.

    Kusić je pohvalio napore usmjerene za obnovu utrde u Zrinu te je naglasio da je mjesto Zrin teško stradalo u Drugom svjetskom ratu. Na stradanje Zrina podsjetio je i ministar Hasanbegović istaknuvši da je Zrin lokalitet koji pamti važne ljude i događaje, gnijezdo znamenitog hrvatskog velikaškog roda i metafora hrvatske povijesti. “Vjerujem da je postavljanje ove spomen-ploče važan korak u oživljavanju ovog mjesta i cijelog ovog kraja i da potaknuti na promišljanje hrvatskih povijesnih korijena i na prepoznavanje iznimnosti naših velikana. Nadam se da ćemo ovim podsjećajem na lik i djelo Nikole Šubića Zrinskog nadahnuti velika i dobra djela koja će potvđivati nesalomljivu snagu duha hrvatskog naroda”, rekao je Hasanbegović.

    Župan Ivo Žinić podsjetio je i na junačku obranu obližnje utvrde Gvozdanskog 1578. istaknuvši da su jednaku hrabrost iskazali i hrvatski branitelji u Domovinskom ratu na području Pounja. Najavio je da će Sisačko-moslavačka županija pokrenuti projekt “Baština Zrinskih – Budućnost Banovine” kojim bi se potaknuo razvoj tog demografski opustošenog kraja.

    - - - - - - - - P O V J E S N A  . . . . . .    F A K T A  . . . . . .    O  . . . . . .     OPSADI  . . . . . .     SIGETA- - - - - - - - -

    Opsada Sigeta je počela 5. kolovoza 1566.godine i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi. Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci.

    Sultan Sulejman I. je iznenada umro 5. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci - njih oko 600 - provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić. Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Jure glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin Juraj IV. Zrinski, zet Baltazar Batthyanyi i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske. To junačko djelo Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom.

    Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII., napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu."

    Posada Sigeta od 2.500 ljudi je herojski izginula praktično do zadnjega (od Turaka su poslije otkupljena samo 4 zarobljenika).

      Sada je: čet oľu 30, 2017 4:35 am.